Vijesti iz Medjugorja

2011-11-25T02:36:00.001-08:00

Published with Blogger-droid v2.0.1

2011-11-25T02:21:00.001-08:00

Published with Blogger-droid v2.0.1

Novi seminari i ispit za polaganje ispita za vodiča u Međugorju

2011-01-25T02:22:00.001-08:00

Prvi dio ispita za vodiča u Međugorju
Ispit za vodiča u Međugorju održat će se u dvorani Ivana Pavla II (žuta dvorana) u utorak 29. ožujka 2011. Vrijeme polaganja je od 9,30 do 12, i od 14 do 16,30 sati. Svi zainteresirani, (posebno pozivamo one koji rade sa hodočasnicima a nisu članovi Društva vodiča i nemaju položen stručni ispit da legaliziraju svoj status), mogu se prijaviti u Ured informacija u Međugorju najkasnije do 1. veljače 2011.

Sa sobom trebaju ponijeti sljedeće dokumente:

-Krsni list
-Preporuku od župnika o uzornom kršćanskom životu
-Izvadak iz matične knjige rođenih
-Uvjerenje o BiH državljanstvu
-Potvrdu o stručnoj spremi (svjedodžba iz srednje škole minimalno, potvrda o dosadašnjem radu, ostala stručna sprema...)
-Uplatiti 50 KM

Dokumenti trebaju biti orginalni ili ovjerene fotokopije i ne stariji od 3 mjeseca.
Materija za polaganje ispita:
-Poznavanje Svetog pisma (predavanja od 3. do 5. veljače, 2011.)
-Povijest crkve (predavanja od 7. do 9. veljače 2011.)

-Povijest i duhovnost Međugorja (predavanja od 14. do 16. veljače, 2011.)
-Katekizam katoličke crkve (predavanja od 21. do 23. veljače 2011.)

Sva predavanja su u dvorani Ivana Pavla II (žuta dvorana) i traju od 15 - 17 sati.

Drugi dio ispita za vodiča u Međugorju

Preduvjeti za drugi dio ispita koji je praktični:

-Potvrda o položenom prvom dijelu ispita održanog u utorak 29. ožujka 2011.
-Uvjerenje o položenom državnom ispitu za vodiča.

Drugi dio ispita bit će u studenom 2011. godine. O ostalim detaljima ćete biti obavješteni pravovremeno. Ispit za prevoditelje i simultane prevoditelje biti će od 1. do. 10. travnja 2011. Ispitu mogu pristupiti oni koji su zadovoljili gornje uvjete. Članovi Društva vodiča nisu dužni polagati Državni ispit i praktični dio.

Statistike za lipanj 2010/ June 2010

2010-07-07T14:51:00.001-07:00

Broj podijeljenih sv. pričesti: 182.500

Broj svećenika koncelebranata: 4932 (164 dnevno)

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Number of Holy Communions: 182.500

Number of priests that concelebrated at Holy Masses: 4932 (164 per day)

"Svećenik - egzorcist: ''Ja više ne mogu živjeti bez Međugorja''"

2010-07-07T14:47:00.003-07:00

Svećenik Leonid, iz reda redemptorista, iz ukrajinske provincije, sudjelovao je na 15. međunarodnom seminaru za svećenike u Međugorju, te dao, najprije sudionicima seminara, a onda i novinarima radiopostaje Mir Međugorje, nesvakidašnje svjedočanstvo - koje donosimo onako kako je izgovoreno: „Moje prvo hodočašće u Međugorje bilo je povezano s mojim obvezama i zanimanjem u mojem svećeničkom pozivu. Naime, godine 2005. mjesna Crkva mi je povjerila veliku odgovornost i nošenje teškog križa - a to je služba egzorciste. Prvi mjeseci i prva godina bili su ispunjeni Božjom ljubavlju i milošću, ali naravno i velikim poteškoćama. No, istinska velika poteškoća dogodila se za vrijeme jednog, da ga tako nazovem, „velikog egzorcizma“ nad jednim opsjednutim. Vrlo grubim glasom, punim užasa, taj glas se obratio meni ovim riječima: 'ja sam užasan, ja sam snažan i ja ću te razoriti. Razorit ću tvoje svećeništvo, redovništvo i čitavi tvoj život.' Iako je to bilo strašno, ipak sve nisam shvatio previše ozbiljno, jer vjerujem potpuno Bogu, i nemam razloga zašto ne vjerovati Bogu. I znam da je strah pred sotonom već gubitak. Ali Bog je dopustio ovu situaciju, koju ću vam ispričati, da doživim koliko je velika i snažna njegova Majka. I da doživim koliko je sveta zemlja Međugorje. Kad sam bio u velikim bolima, kušnjama i napastima pokušavao sam moliti, ali nisam mogao moliti. Svaki dan sam išao na ispovijed, ali me sotona iskušavao. Kušnje su bile tako jake da sam potpuno izgubio mir u duši. I ne samo to. U duši sam osjećao da sam izgubio redovništvo i svećeništvo. Osjećao sam potpuno potonuće i propast. U toj teškoj stvarnosti, dok nisam shvaćao što se događa sa mnom, netko mi je ponudio put u Međugorje. Pošao sam. Bio sam sa skupinom svećenika. Oni su molili, a ja nisam mogao. Jednostavno nisam mogao moliti. Na tom hodočašću susreo sam i jednog starog svećenika, oca Ambrozija iz Slovačke. On je potpuno žrtvovao svoj život i svoje zvanje u radu s Ukrajincima u pokrajini Zakarpatje. Putovao je tada nakon preboljenog infarkta, a imao je i dijabetes. On je već pet puta bio u Međugorju. Oduševio me svojom žrtvom i poniznošću. On je redovnik, franjevac. Postao mi je prijatelj na putu. Ja sam mu pomagao, vodio ga kao starog čovjeka za ruku. Činilo se da ja njemu pomažem, ali je zapravo on meni pomagao. Penjali smo se zajedno na Podbrdo. Bilo nam je rečeno da će na Brdu biti ukazanje jednom od vidioca. Bilo je puno svijeta, svećenika. I to je jednostavno bilo prvo iznenađenje u Međugorju. Sjeo sam uz oca Ambrozija i leđima se okrenuo prema mjestu ukazanja. Osjećao dam da nisam dostojan da sam tu. Ali za vrijeme molitve krunice rodila mi se želja da pogledam što se događa tamo na mjestu ukazanja. Istodobno, s tom nutarnjom željom, osjećao sam drugi glas koji mi je govorio: 'nemoj gledati tamo. Ti si propao i završit ćeš u paklu.' Strašno. Oni prvi pozitivni osjećaji ipak su me usmjerili prema mjestu ukazanja. Počeo sam gledati i tražiti. Možda ću ipak nešto vidjeti. Rađala se u meni polako nada, ali i bujali novi argumenti da se moje poniženje neće promijeniti. U tom presudnom trenutku sam povjerovao. Na trenutak. Kao odgovor na sva pitanja, osjetio sam, doživio sam Gospu kako silazi s neba. Bilo je tada strašno. Snažan osjet, miris nekog drugog svijeta koji sam do tada doživljavao! A onda me smirila jedna nježnost, jedna lakoća, kao nježan vjetar Gospine nazočnosti. Ona se približavala meni. I što je ona bivala bliže, snaga zloga je odlazila. U srcu sam doživio jedno novo otkrivenje. Doživio sam koliko je snažna Gospa i Njezina poniznost. Shvatio sam tada kako Ona ne tjera zle duhove, jer oni sami bježe! Bježe jer ne mogu podnijeti čistoću i ljepotu Njezine nazočnosti. Ona ih ne ponižava, ne tjera ih. Ona jednostavno ljubi, ali oni to ne mogu podnijeti. I tada se događa promjena duhova u meni! Duh sotonin, koji razara, nestao je sa svojom depresijom, sa svim strahovima. On je jednostavno nestao, a na to mjesto sišao Gospin Duh. Čuo sam u srcu glas: 'Ne boj se, ja sam tvoja Majka! Ja sam za tebe jamstvo da ti nećeš propasti!' Sve se preokrenulo!

Taj doživljaj nazočnosti Prečiste Djevice Marije postao je za moj poziv, za moje svećeničko i redovničko zvanje, za moje služenje čudo ljubavi koje mene spašava! Osjećam Gospinu nazočnost na svakom egzorcizmu koji vršim. Samo jedan maleni primjer, jer imam ih puno. Naši svećenici imali su jednu opsjednutu djevojku koja je došla je na ispovijed. Ispovijedao ju je svećenik koji se upravo vratio sa studija iz Rima. I dok je izgovarao formulu odrješenja, ta osoba je tako snažno udarila svećenika, odnosno sotona preko nje, da se on u trenutku srušio. Pao je. Potom je ta osoba nekim glasom zvala drugog svećenika. On se preplašio i mene pozvao: 'Oče Leonid, brzo dođi, imamo jednu neobičnu situaciju…'. Nakon tog razgovara ta djevojka je došla tamo gdje sam ja bio. Kad sam počeo obred egzorcizma, ustanovio sam odmah dijagnozu. Shvatio sam da je posjednuta, da sotona vrlo snažno djeluje preko nje. Zamolio sam čak petero pobožnih župljana da mole za vrijeme moga obreda egzorcizma nad tom osobom. I dok sam ja čitao one redovite, tradicionalne molitve egzorcizma, sotona se ismijavao. Govorio je engleskim jezikom. Ponižavao me, izrugivao se. A onda sam počeo molitvu Gospi. Bio sam iscrpljen. Postao sam nervozan. Osjećao sam da trebam završiti molitvu, a on ne dolazi. Bio je to duh samoubojstva. Počeo sam cijelim srcem zvati Gospu. Onako kao kad dijete zove majku. I tada je počelo pravo vrištanje: 'Ja ne mogu više jer je došla Gospa. Ja to neću izdržati, jer je došla Gospa, ja moram vani.' I on je otišao. To je bio samo jedan slučaj, a imam ih mnogo sličnih. Tijekom ovih pet godina, u kojima mi je povjerena služba obavljanja egzorcizma, imam velike napasti. Imao sam ih i ranije, znam da ću ih i dalje imati. Ali Bogorodica me čuva u svom srcu. Ja više ne mogu živjeti bez Međugorja i Jeruzalema. Svake godine moram biti u Međugorju i Jeruzalemu. Jer to je za mene vjera. Ovdje imam vjeru, blagoslov i milost.“

Slušateljima radiopostaje Mir Međugorje je, potom, kazao kako je zahvalan Bogu da može i na ovaj način svjedočiti Gospinu milost, te dodao: „Želim svim slušateljima radost. Htio bih da svaki od nas želi više ljubiti Presvetu Bogorodicu, jer ona je naša Majka. Ona voli svoju djecu. Spremna je za nas učiniti sve ako to od Nje zatražimo. Ja osjećam, kad ne bi bilo Božje Majke da bi mi propali. Zato svaku sekundu našega života živimo s Njom. Osobno osjećam poziv da i ja pomognem da ljudi dođu u Međugorje. Da dovodim ovdje ljude koji strašno duhovno trpe!“ Svećenik Leonid je na kraju blagoslovio sve slušatelje!

I VEGGENTI DI MEDJUGORJE A MILANO/ Il 18 aprile al Palasharp di Milano. Giornata di preghiera | Pagina 1

2010-04-07T10:40:00.000-07:00

MEDJUGORJE INCONTRO PALASHARP DI MILANO - Domenica 18 aprile dalle 9 di mattina alle 21, presso il Palasharp di Milano, giornata di preghiera organizzata dall’Associazione onlus MIR I DOBRO (“Pace e bene” in lingua croata). E’ l’undicesimo anno che il Palasharp vede lo svolgersi di questo evento. Quest’anno saranno presenti anche tre dei veggenti di Medjugorje, Marjia, Jakov e Ivanka. La giornata sarà guidata da padre Miljenko Steko, vice parroco di Medjugorje, e avrà come tema “Maria madre del sacerdote”. Il tema fa riferimento a uno dei messaggi della Madonna ed è stato scelto anche per la corrispondenza con l’Anno Sacerdotale in corso, indetto dal Pontefice, e che si concluderà il 19 giugno.

USKRS U MEĐUGORJU

2010-04-06T12:23:00.001-07:00

Središte liturgijske godine jest Kristova Muka, Smrt i Uskrsnuće, u bogoslužju Crkve nazvano pashalnim ili vazmenim otajstvom. To sveto trodnevlje Krista raspetoga, pokopanog i uskrsloga, kao godišnje spomen – slavlje, u Međugorju je proslavljeno uz župljane te uz, dosad neviđen broj, domaćih i stranih hodočasnika. Liturgijska slavlja čitavi Veliki tjedan, a osobito tri dana - od večeri Velikoga četvrtka do uskrsne nedjelje, pretvorila su čitavi prostor oko crkve sv. Jakova u molitveni prostor. Na Veliki petak, od ranih jutarnjih sati, vjernici su se, u većim ili manjim skupinama, uspinjali na Križevac, moleći u različitim jezicima Križni put. U podnožju Križevca je u 11 sati započela i središnja pobožnost Križnoga puta za župljane i hrvatske hodočasnike. Popodnevna molitva Krunice počela je u 17, a bogoslužje Velikoga petka u 18 sati. Velika subota, kao što je to u Crkvi običaj od najstarijih vremena, bijaše i u Međugorju dan tihe molitve u crkvi, prostoru oko crkve, Podbrdu i Križevcu. Sa spuštanjem mraka, u 20 sati, započela je molitvena priprava na Vazmeno bdjenje, „majku svih vigilija“. To sveto noćno bdjenje, s početkom u 21 sat, u suslavlju 45 svećenika i mnoštvo vjernika, predvodio je fra Danko Perutina. Sv. Mise na sam dan Uskrsa slavljene su na brojnim jezicima, a na hrvatskome u 8, 11 i 18 sati. Treba spomenuti kako je i ove godine sav liturgijski program prevođen na mnoge svjetske jezike, a Vazmeno bdjenje prenošeno je i na dva velika video zida pored crkve. (slike)

Bez Međugorja nikada ne bih bio igrao u „Pasiji“

2010-04-06T12:09:00.001-07:00

Glavnom ulogom u filmu Mela Gibsona „Pasija“, Jim Caviezel postigao je svjetsku slavu. Tko je taj glumac koji se tako dojmljivo suživio s likom Isusovim? Osobno tvrdi da bez međugorskih iskustava nikada ne bi bio prihvatio tu ulogu. U Međugorju je, naime, iskusio jednu do tada nepoznatu dimenziju vjere. U veljači ove godine po šesti je puta hodočastio u Međugorje, a nakon toga posjetio i Beč. S njim je u Beču razgovor vodio Christian Stelzer za časopis „Oase des Friedens“, a hrvatski prijevod donosi najnoviji „Glasnik mira“ iz Međugorja.

Jim, možeš li nam ispričati kako si čuo za Međugorje?
Moja je supruga bila u Međugorju dok sam u Irskoj snimao film „Monte Cristo“. Stvari nisu stajale baš dobro iako sam radio po sedam dana tjedno. Jednoga me je dana nazvala i po njezinom sam glasu prepoznao da se kod nje dogodila neka promjena. Počela mi je pričati o Međugorju, te da će jedan od vidjelaca doći u Irsku… Prekinuo sam ju riječima: „Čuj, imam ozbiljnoga posla. Ne mogu se sada upuštati ni u što ni s kakvim vidiocima.“ Osim toga, mislio sam da kao katolik ne moram bezuvjetno prihvatiti Fatimu, Lurd ili Međugorje. Tako sam razmišljao. Sjećam se da smo u katoličkoj školi u koju sam išao u početku bili oduševljeni međugorskim događanjima, ali smo onda čuli da mjesni biskup odbija ukazanja i da tvrdi da su lažna, pa se naše zanimanje ugasilo.
Kako bilo da bilo, Ivan Dragićević došao je u Irsku. Meni je bilo jasno da ne ću imati vremena za njega, budući da sam morao non-stop raditi. Jednoga se četvrtka moj filmski partner Jim Harris nije osjećao dobro, pa sam dobio slobodan dan i mogao sam nazočiti jednom ukazanju. U prepunoj crkvi stajao sam sasvim otraga, nije mi bilo baš sasvim jasno što se događa. Kada je u trenutku ukazanja čovjek pored mene ustao iz svojih bolesničkih kolica i pao na koljena, bio sam duboko ganut. Ovaj hendikepirani čovjek, pomislio sam, usprkos bolova kleči na hladnom kamenom podu i moli! Danas mi je jasno da me je samo Bog mogao tako dobro poznavati da bi znao gdje me treba taknuti.
Iako možda zvuči neobično, u nedjelju koja je uslijedila dobio sam još jedan slobodan dan, tako da sam se mogao susresti s Ivanom, što je zapravo bila posebna želja moje supruge. Za vrijeme ukazanja klečao sam pored njega i rekao sam u svojemu srcu: „OK, tu sam. Spreman sam. Učini sa mnom što god želiš.“ U istom sam trenutku osjetio kako me nešto ispunjava. Bilo je to sasvim jednostavno, a opet jedinstveno. Kada sam ustao, suze su mi tekle iz očiju i počeo sam svim srcem plakati. Ivan mi je rekao: „Jim, čovjek uvijek nađe vremena za ono što voli. Ako netko tko nema vremena susretne djevojku u koju se zaljubi, nađe vremena za nju. Ljudi nemaju vremena za Boga jer ga ne ljube.“ To me je doista pogodilo, i pitao sam se imam li ja vremena za Boga? Ivan je nastavio: „Bog te poziva na molitvu srcem.“ „Kako da to učinim?“ upitao sam ga. „Tako da počneš moliti.“ U tom se trenutku otvorio jedan prozor u mojemu srcu. Nisam mogao ni sanjati da bi to moglo biti moguće. Otišli smo u restoran i moram priznati da mi hrana i vino nikada nisu prijali tako dobro kao te večeri. U meni se nešto počelo mijenjati. Često me je žena htjela naučiti moliti krunicu, a ja sam to uvijek odbijao. Sada sam htio moliti krunicu, iako nisam točno znao kako. Samo sam osjećao da se moje srce otvorilo. Jednoga sam jutra rekao vozaču koji me svakoga dana vozio na snimanje: „Ne znam što vi o tome mislite, ali ja bih htio moliti krunicu.“ Na moje iznenađenje odgovorio mi je: „OK, hajmo moliti.“
U toplom svjetlu ljubavi koju sam osjećao u sebi, počeo sam spoznavati gdje se doista nalazim, kolike imam napasti, gdje su moji osjećaji, kako sam slab i kako kruto u svojemu srcu sudim ljude.

Kada si prvi puta došao u Međugorje?
Na kraju snimanja koje je završilo na Malti odlučio sam otići u Međugorje. Bio sam prepun unutarnjih očekivanja. Kada sam imao dvadeset godina, jedan mi je unutarnji glas bio rekao da bih trebao postati glumac. Kada sam o tome govorio s ocem, on mi je odgovorio: „Ako Bog nešto od tebe želi, to je sigurno da budeš svećenik. Zašto bi želio biti glumac?“ Ni ja tada nisam razumio.
Sada sam si iznova postavio pitanje želi li Bog da budem glumac zato da bih zaradio puno para i da bih postao bogat? Bio sam svjestan neravnoteže u svijetu između malobrojnih koji posjeduju mnogo i mnogobrojnih koji imaju premalo za goli život, i bio sam siguran da Bog ne želi da bude tako, i da se i sam moram odlučiti komu želim služiti: bogatstvu koje mi ne daje trajnu radost, ili Bogu koji želi voditi moj život?
Medjugorje me je podsjećalo na Betlehem i mislio sam: kao što je Isus rođen u malenom mjestu, tako se i Majka Božja ukazuje u jednom siromašnom mjestu među brdima. Četiri dana koje sam proveo u Međugorju bila su moja prekretnica. U početku sam se još čudio koliko ljudi ovdje mole. Sve me je podsjećalo na košarkaški logor i mislio sam da se i tamo ne igra samo jednom na dan, nego uvijek iznova, stalno. U školi isto tako, ne čita se samo jednom na dan, nego stalno, uvijek iznova. Prvih sam dana u Međugorju kod molitve osjećao unutarnji nemir jer nisam bio naviknut toliko moliti, pa sam molio Boga da mi pomogne. Nakon četiri dana htio sam još samo moliti. Kad god bih molio, osjećao sam se povezan s Bogom. To je iskustvo koje želim svakom katoliku! Možda sam kao dijete doživio nešto slično pa onda zaboravio. Sada mi je to bilo darovano.
To iskustvo se nastavilo i kod kuće. U obitelji zajedno živimo sakramente. S djecom svakoga dana molimo krunicu da putu u školu. Ako ja odmah ne započnem, onda moj sin počne moliti.
Kada sam u Međugorje došao po drugi put, očekivao sam da će se ponoviti iskustva prvoga dolaska, ali je bilo drugačije. Poslije jednoga ručka, hodočasnici su me pozvali da s njima odem na Široki Brijeg fra Jozi. To je nadasve željela moja žena. Nisam poznavao fra Jozu, ali ono što se o njemu pričalo duboko me se dojmilo. Susreo sam se s njime. Položio je ruke na moja ramena. Ja sam položio svoje ruke na njegova ramena. On je položio ruke na moju glavu. Ja sam položio svoje ruke na njegovu glavu. U tom sam trenutku u sebi osjetio riječi: „Ljubim te, brate. Ovaj čovjek ljubi Isusa.“ Fra Jozo se spontano okrenuo prema svojoj prevoditeljici i upitao ju na hrvatskom tko sam ja, i rekao je da želi sa mnom razgovarati. To je bio početak jednoga prijateljstva koje traje još i danas.
To je bilo vrijeme neposredno po završetku snimanja „Pasije“ tijekom kojega sam u sebi mnogo puta iskusio kakve se sve snage u meni suprotstavljaju snimanju toga filma.

Možeš li nam ispričati zašto si to tako doživljavao i kakva je veza između toga filma i Međugorja?
Sigurno poznajete izraz „prijeći Rubikon“. To znači da se više ne može natrag. Film „Pasija“za mene je bio jedan takav Rubikon. Kada je počelo snimanje imao sam 33 godine, upravo kao Isus. Uvijek sam se pitao jesam li dostojan igrati isusa. Ivan Dragićević me ohrabrivao i govorio da Bog nikada ne bira najbolje, što on, Ivan, vidi na samome sebi. Bez Međugorja nikada ne bih bio preuzeo tu ulogu, budući da se u Međugorju moje srce otvorilo molitvi i sakramentima. Ako želim glumiti Isusa, znao sam da mu moram biti sasvim blizu. Svakoga sam dana išao na ispovijed i na euharistijsko klanjanje. Na Svetu Misu dolazio je i Mel Gibson pod uvjetom da bude na latinskom. To je bilo dobro, jer sam tako učio i latinski.
Uvijek su dolazile nove napasti od kojih sam se morao braniti, i u toj unutarnjoj borbi često sam osjetio veliki unutarnji mir. Na primjer, u sceni gdje mi prilazi Marija, Majka Božja, a ja joj kažem: „Vidi, sve činim novo.“ Tu smo scenu ponovili četiri puta i ja sam svejedno osjećao da stojim previše u prvom planu. Onda je netko udario u križ i iščašilo mi se lijevo rame. Od te nagle i strahovite boli izgubio sam ravnotežu i pao pod teretom križa. Licem sam udario o prašnjavu zemlju i krv mi je briznula iz nosa i iz usta. Ponovio sam riječi koje Isus govori majci: „Vidi, sve činim novo“. Rame me je tako neopisivo boljelo kada sam polako zagrlio križ i pri tome osjetio kako je dragocjen. Tada sam prestao glumiti, i vidjelo se samo Isusa. On je stupio naprijed kao odgovor na moje molitve: „Želim da ljudi vide tebe, Isuse, a ne mene.“
Zahvaljujući neprekidnoj molitvi krunice – ne znam kolike sam krunice izmolio tijekom snimanja – osjećao sam posebno ozračje. Znao sam da ne smijem psovati, da ne smijem biti bezobrazan kada članovima ekipe želim nešto reći. Većina od njih ne poznaje Međugorje, sve su to izvrsni glumci i bili smo sretni što smo ih dobili. Ali kako da im prenesem Međugorje, ako ne svojim životom? Međugorje za mene znači živjeti od sakramenata i u jedinstvu s Crkvom. Zahvaljujući Međugorju počeo sam vjerovati da je Isus doista nazočan u Euharistiji, i da mi prašta moje grijehe. Preko Međugorja sam iskusio kako je krunica moćna i kakav je dar svakodnevna sveta Misa.
Kako bih mogao ljudima pomoći da više vjeruju u Isusa? Shvatio sam da se to može dogoditi samo ako je Isus u meni nazočan po Euharistiji, pa ljudi preko mojega života vide Isusa. Kada smo snimali scenu Posljednje večere, na posebnom džepiću na unutarnjoj strani odjeće imao sam relikvije svetaca i jedan komadić relikvije Kristova Križa. Imao sam snažnu želju da Isus bude doista nazočan i zamolio sam svećenika da izloži Presveto. Najprije nije htio, ali sam ga uporno molio jer sam bio uvjeren da će ljudi, ako budem gledao u Krista, Njega lakše u meni prepoznati. Svećenik je stajao s Presvetim u rukama tik uz snimatelja i zajedno s njime mi se približavao. Kada ljudi u filmu vide svjetlucanje u mojim očima, ne shvaćaju da zapravo vide Isusa, odraz posvećene hostije u mojim zjenicama. Tako je bilo i u sceni razapinjanja: svećenik je bio nazočan i držao je Presveto u rukama, dok sam ja molio bez prestanka…
Najveći izazov u filmu nije bio, kao što sam u početku mislio, naučiti tekstove na latinskom, aramejskom i hebrejskom jeziku, nego tjelesni napori koje je trebalo savladati. Kod posljednje scene imao sam iščašeno rame koje je iskakalo kad god bi netko udario o križ. Kod bičevanja, bičevi su me dvaput doista zahvatili i na leđima sam imao ranu od 14 centimetara. Pluća su mi bila puna tekućine i imao sam upalu pluća. Tome treba dodati i kroničan nedostatak sna: mjesecima sam svakoga jutra ustajao u tri sata, jer je samo šminkanje trajalo po osam sati…
Poseban izazov bila je hladnoća: temperature su bile jedva iznad ništice, što je bilo posebno teško u sceni razapinjanja. Moje se kostim, naime, sastojao od samo jednoga komada laganoga platna… Kod snimanja posljednjega kadra oblaci su bili vrlo niski i munja je udarila u križ na koji sam bio pričvršćen. Oko mene je odjednom zavladala mukla tišina i osjećao sam kako mi se kosa diže na glavi. Oko 250 ljudi koji su stajali oko mene vidjeli su kako je moje tijelo zasvijetlilo, i primijetili su vatru lijevo i desno od mojega tijela. Mnogi su bili šokirani onime što su vidjeli.
Znam da je „Pasija“ film ljubavi, možda jedan od najvećih. Isus je danas predmet kontroverze, možda više nego ikada. Mnogi čimbenici prijete stvorenomu svijetu, ali vjera u Isusa je izvor radosti. Mislim da nas Bog u ovo vrijeme posebno zove, i da srcem i cijelim životom trebamo odgovoriti na taj poziv.
(Prijevod Lidija Paris)

Razgovor S Mons. Petrom Rajičem

2010-01-21T05:33:00.000-08:00

Želja mi je da moje ređenje bude događaj i poticaj za cjelokupnu Crkvu u Hrvata

Početkom mjeseca prosinca 2009. Crkvu u Hrvata je obradovala vijest da je papa Benedikt XVI. imenovao mons. Petra Rajiča apostolskim nuncijem u Kuvajtu, Bahreinu i Kataru, te apostolskim predstavnikom na Arapskom poluotoku. Mons. Rajič „naše gore list“, svećenik Trebinjsko-mrkanske biskupije, za mjesto svoga biskupskog ređenja je odabrao mostarsku prvostolnicu. Ususret ovom radosnom događaju (23. siječnja) mons. Rajič je u razgovoru približio život u vatikanskoj diplomaciji, ali i svoj put prema svećeništvu: od Toronta - gdje je rođen, preko Sarajeva - gdje je završio studij teologije, Mostara - gdje je zaređen za svećenika, te Vatikana gdje je dugo bio na službi.

Preuzvišeni, čestitamo Vam na imenovanju. Možemo li na početku znati koja je razlika u povjerenim Vam službama: jedno je biti apostolski nuncij, a drugo apostolski delegat. Možete li nam objasniti o čemu se radi?

Svaki je apostolski nuncij predstavnik Svetoga Oca u zemljama koji su mu povjerene na službu. U većini slučajeva to su države koje imaju redovite diplomatske odnose sa Svetom Stolicom. S pojedinim zemljama još nemaju potpune odnose, kao na primjer sa Saudijskom Arabijom, zato je Papin izaslanik samo Apostolski Delegat, jer nema nikakvog diplomatskog ranga.

Imenovani ste naslovnim biskupom Sarsenteruma. Radi se o drevnoj biskupiji koja se nalazila na području današnje Hercegovine. Gdje je to preciznije? Po čemu je značajna ta biskupija? I zašto baš naslov iz Hercegovine?

Postoje mnoge biskupije po svijetu, koje su nekada bile aktivne kršćanske zajednice s biskupom na čelu koji je vodio pastirsku brigu o povjerenim vjernicima, a koje su se ugasile ili nestale zbog različitih političkih i pastoralnih okolnosti. Neke zbog progona, neke zbog iseljenja vjernika, no unatoč tomu, Crkva nije nikada potpuno izbrisala ove drevne biskupije sa popisa crkvenih pokrajina po svijetu, nego čuva uspomenu na njih jer su uvršteni u popisu naslovne ili titularne biskupije, koje se daju biskupima i nadbiskupima koji nemaju teritorijalne biskupije po svijetu, nego koji vrše posebne službe u Crkvi, kao na primjer u rimskoj kuriji ili kao apostolski nunciji, ili kao pomoćni biskupi. Povjesničari tvrde da Sarsenterum postoji još od šestoga stoljeća jer se na Salonitanskom koncilu 533. g. potpisao biskup Paulinus, kao jedan od učesnika tog Crkvenoga sabora, i to kao episcopus sarsenterensis, tj. biskup sarsenterski.
Točno središte biskupije Sarsenterum teško je potvrditi, no neki povjesničari su suglasni da je najvjerojatnije bilo u današnjem Stocu, tj. u donjoj ili istočnoj Hercegovini, odakle potječu i moji roditelji, zato sam i izabrao baš ovaj naslov.

Hrvatskog ste porijekla, rođeni u Torontu. Možemo li znati nešto više o Vašim hrvatskim korijenima?

Moji roditelji su Hrvati koji su se rodili i odrasli u Hercegovini i od tamo odselili u Kanadu 1958. Napustili su svoje rodno mjesto i otišli trbuhom za kruhom u svijet, tražeći za sebe bolju budućnosti, više kruha, slobode i ljudskih prava, i nastanili su se u Torontu u Kanadi te osnovali obitelj. Roditelji su dakle Hrvati od rođenja, i nisu nikada prestali biti Hrvati i kada su otišli u Kanadu, nego su sačuvali svoj izvorni identitet i to prenijeli na svoju djecu. Iako sam rođen u Kanadi i državljanin sam te zemlje, volim reći da sam iz hrvatske katoličke obitelji, da sam hrvatski Kanađanin, jer sam preko roditelja primio hrvatsko ime i jezik, a rođenjem postao državljanin Kanade.

Kako žive Hrvati u Kanadi? I koliko ste s njima povezani?

Moji su roditelji od prvoga dana svoga dolaska u Torontu bili povezani s hrvatskom župom i zajednicom u tom gradu. Neki računaju da u južnom dijelu provincije Ontarija ima oko 50.000 Hrvata koji su povezani sa svojim župama. Ima sigurno i još više samo što nisu svi, nažalost, vjernici niti pohađaju naše župe. Te hrvatske etničke župe su od neizmjerne važnosti za naše ljude, jer im pružaju i organiziraju ne samo svu pastoralnu skrb kao i u svim župama u Domovini i svijetu za spas njihovih duša, nego su središta društvene i kulturne aktivnosti koja povezuju vjernike i rade na očuvanju hrvatskog i katoličkog identiteta naših ljudi na tim područjima.

Krajevna crkva u BiH posebno se obradovala vijesti o Vašem imenovanju nadbiskupom. I Vaše odrastanje i školovanje dijelom je vezano uz BiH. Kako?

Kada sam donio konačnu odluku poći putem svećeničkoga poziva, odlučio sam postati kandidat Trebinjsko-mrkanske biskupije, dakle crkvene pokrajine odakle potječu moji roditelji i kao bogoslov, studirati filozofiju i teologiju na Vrhbosanskoj visokoj teološkoj školi, koja je u listopadu 2009. uzdignuta na rang fakulteta i sada je dio Sarajevskoga sveučilišta. Petogodišnji studij filozofije i teologije završio sam u Sarajevu, gdje sam kroz pet godina imao priliku ne samo završiti studij, nego i upoznati zemlju, župe, svećenike i biskupe po Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj, što je bila jedna izvanredna životna škola i priprava za budući svećenički pastoralni rad.

Iskustvo školovanja u Sarajevu koje je multireligijska, multietnička i multikulturalna sredina. Ima li to svojih prednosti? I hoće li Vam pomoći na Arapskom poluotoku?

Iako nismo kao bogoslovi imali mnogo susreta i kontakte s drugim vjerskim zajednicama, živjeli smo u gradu gdje su prisutni već stoljećima muslimani, pravoslavci, židovi i bezvjerci. Živjeti u takvim sredinama gdje su pomiješane različite vjerske zajednice potiče svakoga u prvom redu na poštivanje te različitosti i slobode svake zajednice na ispovijedanje svoje vjere, odnosno na neugrožavanje ispovijedanja vjere sa svim pastoralnim i društvenim djelatnostima. To će biti poseban izazov i na Arapskom poluotoku, gdje su kršćani manjina, a muslimani ogromna većina. Živio sam ranije u takvim miješanim sredinama, u Kanadi, u Sarajevu, i u Teheranu, a sada ću se vratiti takvoj sredini i nositi sa sobom prijašnja iskustva.

Specijalizirali ste kanonsko pravo, a kasnije ušli u diplomatsku službu Svete Stolice. Smijete li s nama podijeliti to iskustvo rada na poslovima koji traže veliko povjerenje i predanost?

Studij kanonskoga prava jedan je od uvjeta koji se traži za svećenike koji se pripremaju za diplomatsku službu Svete Stolice. Naime, rad u Apostolskoj nuncijaturi često zahtijeva dobro poznavanje kanonskoga prava Crkve, jer nerijetko dođu različiti problemi i pitanja koje se moraju rješavati prema istom Kodeksu. Taj pravilnik je veliko blago za Crkvu koja u svojoj dvijetisućljetnoj povijesti nailazila na mnoga pitanja sakramentalne, pravne i disciplinske naravi koji se uvijek nastoje pravedno rješavati prema propisima kanonskoga prava. Diplomatska služba također traži poznavanje međunarodnoga prava, posebno sto se tiče međudržavnih odnosa, i svećenici pripravnici za službu Svete Stolice također moraju odslušati i polagati ispite iz te materije.

Kada ste promaknuti za voditelja Odjela za informacije i dokumentaciju pri Državnom tajništvu te imenovani dvorskim prelatom u Vatikanu, mnogi su govorili da ste zapravo postali najviše rangiran Hrvat unutar vatikanskih zidina. Kako to komentirate?

Radio sam u odjelu za informacije i dokumentaciju pri Državnom tajništvu, a još prije toga kao osobni tajnik Zamjenika najprije mons. Rea, a kasnije mons. Sandrija. Ako ćemo uzeti fizičku blizinu Svetom Ocu kao kriterij za najviši rang, onda sam doista zbog službe kao dvorski prelat ili komornik često bio uz njega tijekom različitih privatnih audijencija i susreta. No, znamo da visina ranga zapravo znači i visinu povjerene službe, zato ne bih nikada rekao da sam bio najviše rangirani Hrvat unutar vatikanskih zidina, nego da je to naš vrlo poznati nadbiskup Nikola Eterović, tajnik Biskupske sinode. Njemu je povjerena vrlo važna i odgovorna služba u organiziranju i vođenju Biskupskih sinoda koji se održavaju u Vatikanu prema određenom programu i potrebama Crkve.

Je li u Vaše poslove pripadala i briga za Papine privatne audijencije? I kako se one događaju? Tko se može osobno susreti s Papom?

Kao što sam prije spomenuo, dio moga rada bio je i u protokolu Papinih privatnih audijencija kao njegov prelat ili komornik. Papa uglavnom prima biskupe iz cijeloga svijeta kada dolaze u Rim na pohod ad limina apostolorum, tj. petogodišnja obvezna posjeta Svetom Ocu i Svetoj Stolici, za vrijeme kojega izvještavaju o stanju u svojim biskupijama. Papa uglavnom prima biskupe, a osim njih i predsjednike država kao i predsjednike, odnosno premijere vlada. Budući da je Papa i poglavar države - grada Vatikana, on prima i ostale državnike iste razine.

Kako radi vatikanska diplomacija? Prosječnom vjerniku čini se da je to područje obavijeno velom tajne. Je li tako?

Vatikanska diplomacija radi prvenstveno za dobro Crkve u zemljama gdje Sveta Stolica ima redovite odnose s državama, a zanima se također i za one zemlje s kojima još nema pune diplomatske odnose, ali postoje katolici koji žive u tim državama. Gdje su god vjernici katolici, tamo je ujedno i Crkva, tj. zajednica vjernika povezanih sa Svetim Ocem preko mjesnih biskupa. Diplomacija Svete Stolice dakle, nastoji učiniti sve što je potrebno za dobro mjesne Crkve, a vodi brigu i oko održavanja dobrih odnosa s civilnim vlastima na dobrobit sviju.

Radili ste u papinskim predstavništvima u Iranu i Litvi. Kakva iskustva imate iz toga vremena?

Različite zemlje pružaju i različita iskustva. U Iranu sam živio u sredini gdje katolici čine svega 0,02% stanovništva, dok je u Litvi taj postotak bio oko 75%. U Iranu nije bilo otvorenoga progona protiv Katoličke crkve, ali nije bilo niti pune slobode. Propisi šerijatskog zakona koji su obvezivali u mnogočemu i kršćane koji žive u toj zemlji, značili su i ograničavanje djelatnosti Crkve. U Litvi naprotiv, Katolička crkva ima punu slobodu kao većinska vjerska zajednica, ali su imali svoje posebne poteškoće s nasljedstvom sovjetskoga tipa komunizma koji je desetljećima vladao u toj zemlji.

Pratili ste i papu Ivana Pavla II. u Hrvatskoj i BiH. Kakve dojmove imate iz tih pohoda? Zbog čega nas je Papa toliko volio?

Imao sam čast i privilegiju pratiti papu Ivana Pavla II. na tri putovanja: u Torontu za Svjetski dan mladih 2002., te u Hrvatskoj 2003. i u Banju Luku iste godine. Bio sam dio Papine pratnje zbog potrebe prevođenja na tim putovanjima i bilo je lijepo biti Papi na usluzi. Ivan Pavao II. imao je posebnu ljubav prema hrvatskom narodu i vjerujem da je to bilo zbog toga što je poznavao našu povijest i nastojanja našega naroda. Naša je narodna povijest dosta slična povijesti njegove Poljske i tolikih drugih slavenskih naroda koji su se stoljećima borili protiv brojnih osvajača i tirana koji su nas zarobljavali u različite tamnice naroda. Unatoč progonstvima, naš je narod sačuvao vjeru u Boga i vjernost Crkvi i Kristovom namjesniku. To je Papa Ivan Pavao II. dobro znao, a zna i Benedikt XVI., zato samo moramo biti Bogu zahvalni što nam je Bog dao tako velike pape na čelu Crkve koji su našemu narodu vrlo bliski i očinski privrženi.

S obzirom na Vaš rad u blizini dvojice papa, Ivana Pavla II. i Benedikta XVI., što nam možete reći o njima? Što posebno pamtite vezano uz Ivana Pavla II.?

Ono što bih istaknuo bilo bi ovo: kod obojice može se primijetiti da su: veliki vjernici, sveti svećenici, Bogu odani i hrabri biskupi, pobožni pastiri, oštroumni intelektualci, a u isto vrijeme jednostavni i ponizni ljudi. Ivan Pavao II. ostavio mi je duboki dojam zbog izvanredne strpljivosti u podnošenju svoje bolesti kroz zadnje godine svoga pontifikata. Unatoč svemu, želio je i dalje raditi kao i u normalnim uvjetima, i nije htio da ga bolest sprječava, nego je želio i dalje svjedočiti, propovijedati i vršiti svoju pastirsku službu. Svojim primjerom osvojio je srca mnogih u svijetu.

Zašto je za Vaše ređenje izabran Mostar?

Mostar je izabran zato što sam bio zaređen za prezbitera u toj katedrali i što sam dio trebinjsko-mrkanskoga klera po inkardinaciji. U Hercegovini su se rodili moji roditelji, tamo je većina moje rodbine, tu su svećenici naših biskupija Mostar - Duvno i Trebinje - Mrkan, s kojima sam se pripremio za svećeničku službu. Želja mi je da ovo moje ređenje bude događaj i poticaj za našu mjesnu Crkvu u Hercegovini, a također i za Crkvu u Hrvata, u BiH i Hrvatskoj, kao i iseljenu Crkvu u Hrvata.

Koje je Vaše biskupsko geslo i grb? I što znače ti simboli?

Biskupski je grb u obliku kaleža i sličan je nacrtu grba sadašnjega pape Benedikta XVI. Crvena dominantna boja simbolizira žarku ljubav Božju prema čovjeku i svijetu. Dva crvena polja koja se šire na desno i na lijevo podsjećaju na kanadsku zastavu koja ima dva crvena polja na rubovima. U središnjem polju stoji i hrvatski grb. U pozadini su dakle zemlje rođenja i narodnosti, Kanada i Hrvatska. Svi su simboli grba u zlatnoj boji. U samoj sredini nalazi se Kristogram, prva dva slova imena Kristova na grčkom jeziku, koja označuju Krista kao središte naše vjere i cilj. U gornjem lijevom polju stoji osmokraka zvijezda koja simbolizira Blaženu Djevicu Mariju, Majku Isusovu i duhovnu Majku našu, koja se naziva i Zvijezda jutarnja, a u desnom polju školjka u obliku srca, koja podsjeća da smo hodočasnici kroz ovaj život na putu prema Srcu, odnosno prema vječnosti.
Na tom hodočasničkom putovanju moji su roditelji napustili svoju rodnu Hercegovinu i otišli u Kanadu da bi osnovali svoju obitelj u slobodi. Njihova su imena s malom igrom riječi prisutna u biskupskom geslu koje je uzeto iz poslanice svetoga Pavla Galaćanima 5,1: "Za slobodu nas Krist oslobodi". Na latinskom: Christus Dominus nos liberavit. Christus: Krist je izvor, središte i vrhunac; On jeDominus: tj. Gospodin, (majčino ime je Dominika); On nas za slobodu oslobodi: nos liberavit(očevo ime je Liberan). Krista sam upoznao preko Dominike i Liberana, i nikada ne ću dovoljno Bogu zahvaliti za taj dar!
Ovim se geslom želi izraziti ono što bi svaki čovjek u dubini duše htio ostvariti u svome životu – odgovornu slobodu! Sloboda na duhovnom području, da ne bude pod utjecajem ikakva zla, počevši od grijeha, pa i svega što bi moglo čovjeka odvesti u duhovno ili tjelesno ropstvo. Za ovakvu slobodu Krist nas je oslobodio svojom žrtvom na križu i osposobio nas da živimo kao slobodna djeca Božja, da mu „služimo bez straha“ (Lk 1,74), u radosti i odanosti, njemu vjerni i do kraja života zahvalni za veliki dar spasenja koji „od punine njegove svi mi primismo“ (Iv 1,16).

Kada preuzimate službu apostolskog nuncija? I koliko Vam je poznata situacija povjerenih zemalja?

Još ne znam sa sigurnošću kada ću otputovati na novu dužnost, ali pretpostavljam da bi to moglo biti početkom ožujka. Situaciju u povjerenim mi zemljama upoznat ću s vremenom, kada budem na samom teritoriju.

Kršćani na cijelome Arapskom poluotoku bore se za slobodu svoje vjere, a za Crkvu ovdje kaže se da živi u kolijevci islama. Što je Vaš zadatak u tome?

U svakom slučaju radit ću i zalagati se, kao i moji prethodnici, za dobro Crkve, za sve što je potrebno za normalan život katolika u tim zemljama. Sačuvat ćemo također dobre diplomatske odnose između Svete Stolice i dotičnih zemalja, za još bolje upoznavanje i još veće povjerenje među katolicima i muslimana. Svjestan sam mogućih izazova i nevolja koje bi se mogle pojaviti, no znam da nisam sam, nego idem naprijed s Bogom i računam na njegovu snagu i ujedno molitvenu podršku Crkve koja me šalje.

Razgovarao: Mario Udina
Katolički tjednik

20. Međunarodni molitveni susret mladih

2010-01-02T10:17:00.001-08:00

Međugorje, 1. - 6. 8. 2009.
„Što god vam rekne, učinite!“ (Iv 2,5)
Petak, 31. 07. 2009
18.00 - molitva krunice
19.00 - sv. Misa - generalna proba zbora i orkestra
20.00 - klanjanje Presvetom Oltarskom Sakramentu - generalna proba zbora i orkestra
Subota, 01. 08. 2009
18.00 - molitva krunice
19.00 - dobrodošlica mladih mladima po državama, sv. Misa
20.30 - klanjanje Presvetom Oltarskom Sakramentu
Nedjelja, 02. 08. 2009
16.00 - predavanja, pjesma, svjedočanstva
18.00 - molitva krunice
19.00 - sv. Misa
20.00 - klanjanje Presvetom Oltarskom Sakramentu
Ponedjeljak, 03. 08. 2009
09.00 - jutarnja molitva
09.30 - 12.00 – predavanja, pjesma, svjedočanstva
12.00 – pauza
16.00 - predavanja, pjesma, svjedočanstva
18.00 - molitva krunice
19.00 - sv. Misa
20.15 - procesija kroz župu
22.30 - 23.00 klanjanje Presvetom Oltarskom Sakramentu
Utorak, 04. 08. 2009
09.00 - jutarnja molitva
09.30 - 12.00 - predavanja, pjesma, svjedočanstva zajednice
12.00 – pauza
16.00 - predavanja, pjesma, svjedočanstva
18.00 - molitva Krunice
19.00 - sv. Misa, klanjanje Presvetom Oltarskom Sakramentu
21.15 - predstava zajednice
Srijeda, 05. 08. 2009
09.00 - jutarnja molitva
09.30 - 12.00 - predavanja, pjesma, svjedočanstva
12.00 – pauza
16.00 - predavanja, pjesma, svjedočanstva
18.00 - molitva krunice
19.00 - sv. Misa
20.30 - 21.30 - klanjanje Presvetom Oltarskom Sakramentu
21.30 - 23.00 - oproštaj uz pjesmu
Četvrtak, 06. 08. 2009
03.00 - molitva krunice uz Križevac
05.00 - sv. Misa na Križevcu
PREPORUKE

Ponijeti sa sobom mali radio sa FM frekvencijom i slušalice, Bibliju, suncobran.
Skupine koje će sudjelovati na molitvenom susretu neka ne planiraju druge programe za vrijeme susreta mladih.
Večernji molitveni program za sve počinje s krunicom u 18 sati. Misa je u 19.00 sati.

NAPOMENE
ZA VRIJEME TRAJANJA SUSRETA MLADIH (osim u nedjelju) NE ĆE BITI SV. MISA ZA HODOČASNIKE TIJEKOM PRIJEPODNEVA. SVI ĆE HODOČASNICI DOLAZITI NA SV. MISU NAVEČER, ZAJEDNO S MLADIMA.
Za cijelo vrijeme Mladifesta OSIGURAN JE SIMULTANI PRIJEVOD.

Četrnaesti međunarodni seminar za svećenike

2010-01-02T10:16:00.000-08:00

Četrnaesti međunarodni seminar za svećenike održat će se u Međugorju
od 29. lipnja do 4. srpnja 2009.

Tema seminara je:
«Vi ste moji prijatelji... (Iv 15, 14)»

PROGRAM SEMINARA

29. lipnja 2009., ponedjeljak
13.00 – 18.00		Prijave sudionika (Nova dvorana)
18.00		POČETAK SEMINARA
Molitva krunice, sv. misa, molitva za ozdravljenje i slavna otajstva krunice

30. lipnja 2009., utorak
8.30		Laudes na latinskom i klanjanje pred Presvetim
9,00		Predavanje, molitva
12,00		Stanka (Klanjanje u tišini)
15,30		Predavanje, molitva
18.00		Večernji program (krunica, sv. misa, molitva za ozdravljenje i slavna otajstva krunice)

1. srpnja 2009., srijeda
8.30		Laudes na latinskom i klanjanje pred Presvetim
9,00		Predavanje, molitva
12,00		Stanka (Klanjanje u tišini)
15.30		Predavanje, molitva
18.00		Večernji program (krunica, sv. misa, molitva za ozdravljenje i slavna otajstva krunice)
22.00		Klanjanje Isusu u Presvetom Oltarskom Sakramentu

2. srpnja 2009., četvrtak
6.00		Krunica na Brdu ukazanja
9.30		Predavanje, molitva
12,00		Stanka (Klanjanje u tišini)
15.30		Predavanje, molitva
18.00		Večernji program (krunica, sv. misa i klanjanje)

3. srpnja 2009., petak
6.00		Put križa na Križevcu, ispovijed
15.30		Predavanje, molitva
18.00		Večernji program (krunica, sv. misa, čašćenje križa Gospodinova)

4. srpnja 2009., subota
08.30		Odlazak na grob fra Slavka Barbarića, molitva
09.00		Iskustva, svjedočanstva

ZAVRŠETAK SUSRETA SV. MISOM U 12 SATI.

Koordinator seminara je fra Miljenko Šteko.
Predavač na seminaru je fra Ante Vučković, ofm. Rođen je 1958. u Sinju, kao prvo živo dijete u brojnoj obitelji. Član je franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelja sa sjedištem u Splitu. Sjemenište i klasičnu gimnaziju završio je u Sinju, a teologiju u Makarskoj i Zagrebu. Za svećenika je zaređen 1983. Nakon službe kapelana u Metkoviću i Münchenu studirao je filozofiju u Münchenu i Rimu gdje je i doktorirao na dimenziji slušanja kod Martina Heideggera. Predavao je filozofiju u Rimu, na Papinskom sveučilištu Antonianum i na Franjevačkoj teologiji u Makarskoj. Profesor je na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Splitu. Predaje i na Filozofskom odsjeku istoga sveučilišta. Voditelj je duhovnih vježbi, seminara i duhovnih obnova. Duhovni je pratitelj i savjetnik. Objavio je nekoliko knjiga. Objavljuje u stručnim i populističkim časopisima.
Svoje prijave možete izvršiti putem e-maila seminar.marija@medjugorje.hr, ili putem tel/faxa na broj 00387 36 651 999 ( Marija Dugandžić).
Župljani župe Međugorje osiguravaju besplatan smještaj svim svećenicima tijekom seminara kao i svih godina do sada. Molimo sve svećenike koji sami osiguraju smještaj kod svojih prijatelja u Međugorju da nam na svojoj prijavi naznače ime i prezime i broj telefona obitelji kod koje su dogovorili smještaj. Svećenici koji nemaju izravna poznanstva i mogućnost izravno dogovoriti smještaj s obiteljima neka to naznače na prijavi i mi ćemo ga osigurati.
Troškovi seminara pokrivaju se s pet misnih intencija.
Sa sobom je potrebno ponijeti: celebret od svoga poglavara, albu, štolu i Bibliju.
Mnogi svećenici nemaju pristupa Internetu i možda nisu upoznati s postojanjem ovakvog međunarodnog susreta u Međugorju. Zato ljubazno molimo sve organizatore hodočašća, molitvene skupine i centre mira da ovu informaciju objave u svim sredstvima priopćavanja koja im stoje na raspolaganju da bi što više svećenika moglo sudjelovati. Molimo vas da, u onoj mjeri u kojoj vam je to moguće, materijalno pomognete svećenicima koji žele doći, a nemaju potrebna sredstva za putovanje. Unaprijed vam se na tomu zahvaljujemo zazivajući na vaš rad Božji blagoslov i blagoslov Kraljice Mira.

17. MEĐUNARODNI SUSRET VODITELJA CENTARA MIRA I MEĐUGORSKIH MOLITVENIH, HODOČASNIČKIH I KARITATIVNIH SKUPINA

2010-01-02T10:11:00.001-08:00

Sedamnaesti međunarodni susret voditelja centara mira, molitvenih i karitativnih skupina vezanih za Međugorje, održat će se u Međugorju od 28. veljače do 4. ožujka 2010. godine. Tema susreta je:

«…Gospodine, kome da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga!»(Iv 6, 68)

Program

Nedjelja, 28. 02. 2010.
14, 00		Registracija sudionika
17, 00		Večernji molitveni program u crkvi

*Ponedjeljak, 1. 03. 2010.*
9,00		Klanjanje Presvetom oltarskom sakramentu
9,30		Predavanje, razgovor: fra Ivan Landeka
		Stanka
11,00		Susret i razgovor s predavačem
15,00		Rad po jezičnim skupinama
17,00		Večernji molitveni program u crkvi
20,30		Susret sa župnikom

Utorak, 2. 03. 2010.
9,00		Klanjanje Presvetom oltarskom sakramentu
9,30		Predavanje, razgovor: fra Ivan Ivanda
		Stanka
11,00		Susret i razgovor s predavačem
15,00		Molitva na Brdu ukazanja
17,00		Večernji molitveni program u crkvi

Srijeda, 3. 03. 2010.
Molitveni dan: fra Danko Perutina
9,00		Molitva, predavanja, razgovori…
12,00		Zajednički ručak (post)
14,00		Molitva na Križevcu
17,00		Večernji molitveni program u crkvi
21,00		Klanjanje Presvetom oltarskom sakramentu

Četvrtak, 4. 03. 2010.
9,00		Klanjanje Presvetom oltarskom sakramentu
		Molitva, završna sv. Misa
12,30		Zajednički ručak

Predavači na ovogodišnjem seminaru su:
Fra Ivan Landeka rođen je u Rastovači 1954. godine.Osnovnu školu završio je u Posušju, a klasičnu gimnaziju u Visokom. U Franjevački red Hercegovačke franjevačke provincije stupio je na Humcu 1973. Filozofsko-teološki studij započeo je u Sarajevu, a završio u Augsburgu gdje je i zaređen za svećenika 1981. Sedam godina djelovao je kao župni kapelan u župi Humac, a od 1988. do 2000. u Međugorju gdje je obnašao službu župnika od 1991. do 2000. Od 2000. do 2005. župnik je župe Humac, a trenutno obnaša službu župnika u župi Kočerin.
Dr. fra Ivan Ivanda, rođen je 17. 3. 1964. u Tomislavgradu. Osnovnu školu završio je u Bjelovaru, a klasičnu gimnaziju u Visokom. U Franjevački red Hercegovačke franjevačke provincije stupio je na Humcu 1983. Filozofsko-teološki studij započeo je u Sarajevu, a završio u Fuldi (Njemačka) gdje je i zaređen za svećenika 1991. Obnašao je službu kapelana u Tomislavgradu od 1991.do 1993. te u Bukovici od 1993. do 1995. Potom odlazi u Rim gdje je 2001. obranio doktorsku disertaciju iz fundamentalne teologije na temu: «Problem zla u teologiji Hansa Ursa von Balthasara». Od 2001. do 2005. predaje teologiju na Katehetskom institutu Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Zagrebu, od 2005. do 2007. obnaša službu župnog kapelana u samostana na Širokom Brijegu, te od 2007 u župni Čerin. Redovito surađuje u katoličkom časopisu «Naša ognjišta». Objavio nekoliko članaka u stručnim časopisima, bavi se prevođenjem i pisanjem.
Fra Danko Perutina rođen je 1970. u Sarajevu. Nakon osnovne i srednje škole stupa u Franjevački red Hercegovačke franjevačke provincije 1991. Studira teologiju u Zagrebu. Zaređen je za svećenika 1999. u Norvalu u Kanadi. Djeluje kao župni kapelan i pomoćni odgojitelj sjemeništaraca na Humcu od 1999. do 2001., kao župni kapelan u Međugorju od 2001. do 2002. U Rimu studira mariologiju i magistrira na Papinskom teološkom fakultetu Marianum na temu: „Djevica Marija u intelektualnom i duhovnom odgoju“. Zamjenik je odgojitelja novaka i voditelj postulanata od lipnja 2005., a od 2007. djeluje kao župni kapelan u Međugorju.
Sedamnaesti međunarodni susret voditelja centara mira, molitvenih i karitativnih skupina vezanih za Međugorje održat će se u Novoj dvorani u Međugorju od 28. veljače do 4. ožujka 2010. godine. Broj mjesta je ograničen prostorom, stoga vas molimo da što prije prijavite svoj dolazak na ovaj seminar. Prijave izvršiti na faxa: 00387 36 651 999 ili putem e-maila: seminar.marija@medjugorje.hr
Bit će organizirano simultano prevođenje za sve jezične skupine. Cijena seminara je 60 € po osobi. U cijenu su uključeni svi troškovi organizacije i rada seminara (predavači, simultani prijevod i zajednički ručak zadnji dan). Prilikom plaćanja na početku seminara svaki će sudionik dobiti akreditaciju koja će mu omogućiti sudjelovanje u radu seminara. Za smještaj u Međugorju treba se pobrinuti svatko osobno.
Unaprijed se radujemo vašim prijavama i zajedničkom susretu!

Doček Nove 2010 Godine u Međugorju

2010-01-02T10:07:00.001-08:00

U Međugorju je za Novu godinu boravilo preko deset tisuća hodočasnika, uglavnom mladih, iz cijeloga svijeta. Nakon svete Mise zahvalnice koju je u 18 sati predvodio fra Svetozar Kraljević, zajednica Cenacolo je pred crkvom sv. Jakova uprizorila likovima, evanđeoskim tekstovima, pjesmom i glazbom Betlehemske žive jaslice. Klanjanje Isusu u Presvetom oltarskom sakramentu, od 22 do 23 sata, predvodio je dr. fra Miljenko Šteko, a sv. Misu koja je započela u 23,15, na latinskome jeziku, predvodio je nadbiskup bečki, kardinal dr. Christoph Schönborn, u suslavlju dr. fra Ivana Sesara, provincijala Hercegovačke franjevačke provincije i drugih 120 svećenika. Čitav Molitveni program pratio je svojim pjevanjem i sviranjem Međunarodni zbor i orkestar.

Molitveni program se odvijao u međugorskoj župnoj crkvi, a slika i ton upriličeni su u Velikoj dvorani, u šatoru, te na Vanjskom oltaru iza crkve. Program je istodobno prevođen na mnoge svjetske jezike. Radiopostaja "Mir" Međugorje sve je prenosila na svojim valovima, a njihov program preuzele su brojne druge radijske i mrežne postaje i portali u svijetu.

Kako je već javljano, nadbiskup bečki, kardinal dr. Christoph Schönborn u Međugorje je stigao u privatni posjet, u ponedjeljak 28. prosinca, te ostao do 2. siječnja 2010. Za vrijeme svoga posjeta Međugorju dao je nekoliko izjava novinarima. U razgovoru s Maxom Domejom, za medije iz Austrije, na pitanje što ga je potaklo na dolazak u Međugorje, između ostaloga je kazao: "Međugorje poznajem već mnogo godina, ne osobno jer još nikada nisam bio ovdje, ali u našoj biskupiji i mnogo šire od nje doživljavam plodove Međugorja. Uvijek sam govorio jedno te isto, ono što Isus kaže u Evanđelju: stablo se po plodovima prepoznaje. Kada kod nas vidim plodove Međugorja, mogu reći da je stablo sigurno dobro."

Govoreći, nadalje, o Međugorju u Crkvi, kardinal je dodao: "Vrhovna instanca u Crkvi je Sveta Stolica, Sveti Otac i njegova Kongregacija za nauk vjere, koja je zapravo najviša instanca u svim pitanjima vjere i morala. Vrhovna uprava Crkve dala nam je jasne upute, ne od strane samoga Pape, nego od strane Kongregacije za nauk vjere koja je jasno potvrdila ono što su svojevremeno rekli jugoslavenski biskupi, i što nesumnjivo vrijedi kao norma za Međugorje. To sam uvijek ponavljao, ti su tekstovi poznati, postoje tri elementa koji i dan danas vrijede, pa u okviru tih uputa vidim i svoj posjet Međugorju. U tom smislu moj dolazak nije nešto neobično. Sveta Stolica kaže, sukladno s izjavom jugoslavenskih biskupa iz 1991.:

Prvo: Non constat de supernaturalitatae. To je izraz koji se rijetko koristi a znači da nadnaravnost događaja nije utvrđena, ali to je klasična formulacija crkvenog naučiteljstva. Ne kaže se da je nadnaravnost isključena, ali nije - ili još nije - konačno potvrđena, i to iz sasvim jednostavnog razloga koji ja potpuno podržavam. Ja sam član Kongregacije za nauk vjere, i podrazumijeva se da to podržavam kada bi došlo do razgovora o tome, naime: dokle god fenomeni traju sigurno ne će doći do konačnog suda Crkve, jer tako nešto još nikada nije bilo učinjeno. U Lurdu i Fatimi događaji su bili okončani, i tek onda je Crkva o tome donijela svoj sud. Konačni sud. Do toga će i u ovom slučaju prije ili kasnije doći, ali i tu ostavljamo Majci Božjoj slobodne ruke.

Drugo: ne smiju se organizirati nikakva službena hodočašća, dakle ja ne mogu upriličiti biskupijsko hodočašće u Međugorje. To je u logičnoj vezi s onim što je rečeno u prvoj točki. Dakle još nema službenoga priznanja, ali je tom formulacijom sasvim jasno rečeno da nadnaravnost nije isključena. Crkva je jasno rekla: nije isključeno. Nije utvrđeno, ali nije ni isključeno.

Ono treće što crkveni nauk jasno kaže, isto tako sukladno jugoslavenskim biskupima, da hodočasnike ovdje treba duhovno pratiti. To znači da doista treba postojati pastoral hodočasnika, i oko toga se mnogi trude, među ostalima i Gebetsaktion Wien koji se brine za hodočasnike, koji ih prati, koji ih slijedi i poslije hodočašća, itd. Mislim da na taj način Međugorje može dobro nastaviti ići svojim putem s povjerenjem da će Crkva, Majka i Učiteljica, ovdje doista dobro pratiti put kojim se ide. Savjetovao bih strpljenje. Majka Božja s nama ima toliko strpljenja da već skoro 29 godina ovdje na vrlo neposredan način pokazuje svoju blizinu i brigu za župu Međugorje i tolike hodočasnike. Mirno možemo imati strpljenja! 29 godina je dugo razdoblje, ali pred Bogom i nije tako dugo!"

U Međugorje stigao nadbiskup bečki, kardinal dr. Christoph Schönborn,

2009-12-29T09:18:00.001-08:00

MEĐUGORJE - U Međugorje je ponedjeljak 28. prosinca, u privatni posjet, stigao nadbiskup bečki, kardinal dr. Christoph Schönborn, a u Međugorju će ostati nekoliko dana. Kardinal, povrh svega, želi, uz posjet Cenacolu - koji svoju podružnicu ima i u Austriji, u ovom poznatom molitvenom mjestu biti molitelj.

Kardinal Schönborn (1945.) je od 1975 do 1991. profesor je dogmatike i teologije kršćanskoga Istoka u Fribourgu (Švicarska), a od 1987. do 1992. je tajnik redakcije za izdavanje novoga Katekizma Katoličke Crkve.

Od 1991. je pomoćni biskup, a od 1995. nadbiskup Beča. Godine 1998. imenovan je kardinalom, te izabran za predsjednika Biskupske konferencije Austrije. Kardinal Schönborn danas je jedan od najuglednijih stručnjaka za teologiju kršćanskoga Istoka, a član je, između ostaloga, i vatikanske Kongregacije za nauk vjere.

Medjugorje.hr

Annual Christmas Message to Jakov Colo - 2009

2009-12-29T00:55:00.001-08:00

Arabic:

شبح السنوي إلى ياكوف كولو -- ديسمبر 25 ، 2009

"أيها الأطفال! كل هذا في الوقت الذي الله بطريقة خاصة تسمح لي أن أكون معكم ، وأنا الرغبة في تقودك على الطريق الذي يؤدي الى يسوع ولخلاصك. اولادي قليلا ، ويمكنك أن تجد الخلاص إلا في الله وبالتالي ، لا سيما في مثل هذا اليوم من نعمة مع يسوع قليلا في ذراعي ، وأدعوكم للسماح يسوع أن يولد في قلوبكم. فقط مع يسوع في قلبك يمكنك المبينة على طريق الخلاص والحياة الأبدية. شكرا لكم لاستجابتكم لدعوتي. "

Korean:
JAKOV 콜로 연간 유령 - 12 월. 25, 2009

"친애하는 아이! 모두는 하나님 께서 특별한 방법으로 당신과 함께 날 수있습니다이 시간, 나는 하나님의 방법으로 예수님을 리드하여 구원. 내 어린 아이, 당신은 구원을 찾을 수 밖에 당신을 이끌 욕망 따 라서, 은혜의 오늘 내 품안에서, 특히 작은 예수와 함께, 내가 예수를 너희가 당신의 마음에서 태어난 될 수 있도록 전화. 당신의 마음속에 예수님만이 당신을 구원과 영원한 생명의 길에 밖으로 설정할 수있습니다. 주셔서 감사합니다 내 전화에 응답하는 데. "

Greek:
ΕΤΗΣΙΑ APPARITION ΤΟ Jakov COLO - Δεκέμβριος 25, 2009

"Αγαπητά μου παιδιά Όλη αυτή η στιγμή κατά την οποία ο Θεός με έναν ιδιαίτερο τρόπο μου επιτρέπει να είναι μαζί σας, επιθυμώ να σας οδηγήσει στο δρόμο που οδηγεί στον Ιησού και την σωτηρία σας. Μικρά παιδιά μου, μπορείτε να βρείτε τη σωτηρία μόνο στο Θεό και ως εκ τούτου, ειδικά αυτή την ημέρα της χάρης του Ιησού με λίγο στην αγκαλιά μου, σας καλώ να επιτραπεί ο Ιησούς να γεννηθεί στις καρδιές σας. Μόνο με τον Ιησού στην καρδιά σας μπορεί να σας που καθορίζονται στο δρόμο της σωτηρίας και της αιώνιας ζωής. Σας ευχαριστώ για το γεγονός ότι ανταποκρίθηκε στην πρόσκληση μου. "

Japanese:
ヤコヴ結腸に年間の幻影 - 12月25、2009

"愛する子たちよ！すべては神の特別な方法であなたと一緒に私に許可は、この時、私は神の方法は、イエスキリストへとつながり、あなたの救いに。私の幼い子どもたちは、救いを見つけることができるだけであなたをリードする意欲したがって、猶予のこの日、特に私の腕ではほとんどのイエスキリストとは、私はイエスがあなたの心に生まれることを許可するよう要請する。あなたの心にイエスキリストだけであなたの救いと永遠の命の道に出ることができます。ありがとうございました私の呼びかけに応えて。"

Russian:
ГОДОВОЙ Откровение Божией Матери, ЯКОВ COLO - Dec. 25, 2009

"Дорогие дети! Все это время, в котором Бог особым образом, позволяет мне быть с вами, я хочу привести вас на пути, который ведет к Иисусу и к вашему спасению. Мои маленькие дети, вы можете найти спасение только в Боге и, следовательно, особенно в этот день благодати с маленького Иисуса в моих руках, я призываю вас разрешения, что Иисус родился в ваших сердцах. Только с Иисусом в вашем сердце вы можете встать на путь спасения и вечной жизни. Спасибо за ответ на мой призыв. "
--------------------

2009-12-17T04:27:00.001-08:00

Poruka MIrjani 2. Prosinac 2009

2009-12-17T03:40:00.001-08:00

„Draga djeco! U ovo vrijeme priprema i radosnog iščekivanja ja kao Majka želim vam ukazati na ono što je najvažnije, na vašu dušu. Može li se u njoj roditi moj Sin? Je li ljubavlju očišćena od laži, oholosti, mržnje i zlobe? Ljubi li vaša duša iznad svega Boga kao Oca i brata čovjeka u Kristu? Ja vam ukazujem na put koji će uzdići vašu dušu do potpunog sjedinjenja s mojim Sinom. Želim da se moj Sin u vama rodi. Koje li radosti za mene Majku! Hvala vam.“

Poruka, 25. lipnja 2007.

2007-06-26T14:39:00.000-07:00

Poruka, 25. lipnja 2007.

“Draga djeco! I danas vas s velikom radošću u svom srcu pozivam na obraćenje. Dječice, ne zaboravite da ste svi važni u ovom velikom planu koji Bog vodi kroz Međugorje. Bog želi obratiti čitavi svijet i pozvati ga na spasenje i put prema Njemu koji je početak i konac svakog bića. Na poseban način dječice sve vas pozivam iz dubine svog srca otvorite se ovoj velikoj milosti koju vam Bog daje preko moje prisutnosti ovdje. Želim svakom od vas zahvaliti na žrtvama i molitvama. S vama sam i sve vas blagoslivljem. Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu.”

Godišnje ukazanje vidjelici Ivanki Elez

2007-06-26T14:26:00.000-07:00

Vidjelica Ivanka Ivanković Elez imala je redovito godišnje ukazanje 25. lipnja 2007. Prema svjedočanstvu vidjelaca Vicka, Marija i Ivan imaju svakodnevna ukazanja, dok Mirjana, Ivanka i Jakov ukazanje imaju jedanput godišnje.

Prigodom posljednjeg svakodnevnog ukazanja 7. svibnja 1985. Gospa je Ivanki, povjerivši joj posljednju, 10. tajnu, kazala da će tijekom cijelog svog života imati ukazanje jedanput u godini i to na obljetnicu ukazanja. Tako je bilo i ove godine. Ukazanje, koje je trajalo 17 minuta, Ivanka je imala u svojoj obiteljskoj kući. Ukazanju je bila nazočna samo Ivankina obitelj, muž i troje djece.

Nakon ukazanja vidjelica Ivanka je rekla:
"Gospa je ostala sa mnom 17 minuta, bila je radosna, pričala mi je o svome životu. Gospa je rekla: "Draga djeco, primite moj majčinski blagoslov!"

Ponovo aktivni!

2007-06-22T08:27:00.000-07:00

Zahvaljujući bezžičnom internetu ponovo smo u mogućnosti da se javljamo sa svježim vjestima i našim i vašim razmišljanjima i utiscima iz Međugorja.
Iako je prošlo dugo vremena od kada nisam bila u mogućnosti nešto napisati ipak je bilo dosta vjernih posjetilaca koji su "navijali" :-) za nas.
Zahvaljujem svima na posjeti;što ovdje na stranicama što kod nas u našoj trgovini u Međugorju.

Nadam se da ćemo sada biti u mogućnosti i pokrenuti kompletan webshop pa ćete moći naručivati sve što vas zanima i plaćati kreditnim karticama direktno.

U Međugorju je kao i svuda u BiH i ljepoj našoj, užasna vrućina koja je mene i malu Saru prikovala doma. Sva sreća Sara to dobro podnosi pa i nije tako strašno. Ja sada koristim priliku dok ona spava a kad se probudi onda ona hoće tipkati(!) Veliki broj hodočasnika je već tu a ako planirate posjetu evo programa
Raspored molitveno-liturgijskog programa za 26. obljetnicu Gospinih ukazanja u Međugorju

Od petka 15.06. do subote 23.06.

16 h Devetnica - molitva krunice na Podbrdu

Nedjelja 24.06. - blagdan sv. Ivana Krstitelja

06 h „Hodnja mira“ od Humca do Međugorja

Polazak pješice s Humca u 6 sati ujutro ispred crkve Sv. Ante

Dolazak u Međugorje oko 10 h. Blagoslov s Presvetim.

Sv. ispovijed prije podne i od 17 sati navečer.

8 h i 11 h svete Mise na hrvatskom jeziku

svete Mise na drugim jezicima – prema blagdanskom rasporedu

18 h krunica

19 h večernja sveta Misa uočnica

22 - 05 h klanjanje Isusu u Presvetom Oltarskom Sakramentu

Ponedjeljak 25.06. - 26. obljetnica Gospinih ukazanja u Međugorju

Sv. ispovijed tijekom cijelog dana

5, 6, 7, 8, 9, 11, 16 h svete Mise na hrvatskom jeziku.

sv. Mise na drugim jezicima – prema blagdanskom rasporedu

18 h krunica

19 h središnje večernje misno slavlje

Bog vas blagoslovio!

Anita

Predstavnik talijanskog veleposlanstva u BiH u posjetu Međugorju

2006-04-26T04:33:00.000-07:00

U ponedjeljak, 24.04.2006. u Međugorju je boravio predstavnik talijanskog veleposlanstva u BiH gospodin Pier Luigi Bianchi-Cagliesi sa suprugom. Pri talijanskom veleposlanstvu u Sarajevu, gospodin Bianchi-Cagliesi zadužen je za odnose s medijima te za suradnju i razvoj.
U župnom uredu, gdin Bianchi-Cagliesi susreo se sa međugorskim župnikom dr. fra Ivanom Sesarom s kojim je razgovarao u životu ove župe, napose o talijanskim hodočasnicima koji ovamo dolaze u velikom broju.
Poslije susreta sa župnikom, Gospodin Bianchi-Cagliesi dao je kratki intervju za Radio postaju Mir-Međugorje. Govorio je o svojem viđenju Međugorja kao molitvenog mjesta i mjesta Gospinih ukazanja. Prema njegovim iskustvima, da bi se shvatilo Međugorje i međugorsku poruku, treba se osloboditi kako predrasuda tako i intelektualnih spona racionalnosti i otvoriti srce evanđeoskoj jednostavnosti s kojom nam se Gospa obraća.
Budući da se nalazi na službi u Sarajevu, gospodin Bianchi-Cagliesi sa suprugom često i rado dolazi u Međugorje.

Svečana Misa u Šurmancima na blagdan Milosrdnog Isusa

2006-04-26T04:32:00.000-07:00

U prvu nedjelju po Uskrsu, 23. travnja 2006, u Šurmancima – jednoj od filijalnih crkava župe Međugorje - svečanom Svetom Misom obilježen je blagdan Milosrdnog Isusa.
Tijekom devetnice pripreme za blagdan, mještani su svake večeri molili krunicu Milosrdnog Isusa. Na sam blagdan, središnje slavlje bila je sveta misa u 10 sati koju je predslavio međugorski župnik dr. fra Ivan Sesar u koncelebraciji s fra Petrom Vlašićem koji se pastoralno brine za ovu filijalu. Na Misi su se mještanima pridružili i brojni hodočasnici. U poslijepodnevnim satima i do kasno u noć, rijeke vjernika iz raznih zemalja, a napose iz Italije, dolazile su moliti pred ikonom Milosrdnog Isusa.
Inače, izgradnju ove crkve molitvama i materijalno je pomogla jedna molitvena skupina iz Trenta (Italija) koja je međugorskoj župi poklonila i monumentalnu sliku Milosrdnog Isusa bremenitu značenjem: čudo iscjeljenja koje se dogodilo posredstvom te slike bilo je jedan od dokaza pri beatifikaciji sestre Faustine Kowalske i priznanju pobožnosti prema Milosrdnom Isusu, te proglašenju blagdana Milosrđa u prvu nedjelju poslije Uskrsa. Ova se slika nalazi iznad oltara u crkvici u Šurmancima koja je upravo zbog toga posvećena Milosrdnom Isusu.
Otkad je izgrađena crkvica Milosrdnog Isusa u Šurmancima, tamo hodočaste brojni vjernici. Odlaze organizirano u skupinama da bi pred ikonom Milosrdnog Isusa molili krunicu u čast Božanskog Milosrđa i preporučili se Milosrdnom Isusu.

Ljetni raspored u svetištu

2006-04-26T04:31:00.000-07:00

Ljetni raspored molitvenog programa u Svetištu Kraljice Mira u Međugorju počinje 1. svibnja.
Molitva krunice u župnoj crkvi započinje u 18h. Sv. Misa je u 19h, a nakon Mise slijedi uobičajeni molitveni raspored ovisno o danu u tjednu. Euharistijsko klanjanje srijedom i subotom je u 22h, a molitva krunice na Podbrdu i Križni put na Križevcu u 16h.

Centar MIR Međugorje

Poruka, 25. travnja 2006.

2006-04-26T04:28:00.000-07:00

Poruka, 25. travnja 2006.
“Draga djeco! I danas vas pozivam da imate više povjerenja u mene i moga Sina. On je pobijedio svojom smrću i uskrsnućem, i poziva vas da preko mene budete dio Njegove radosti. Vi ne vidite Boga, dječice, ali ako molite osjetit ćete Njegovu blizinu. Ja sam s vama i pred Bogom zagovaram za svakoga od vas. Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu.”

Sretan Uskrs !

2006-04-15T00:41:00.000-07:00

Sretan Uskrs!

Neka vam ovaj sveti blagdan bude ispunjen svakim blagoslovom ... Neka vam ovo vrijeme milosti donese obilej radosti i ugodnih iznenađenja, neka se vaša vjera učvrsti i vaše srce napuni!

Vaši,
Anita i Emanuel

Muka Kristova u Imotskom

2006-04-11T05:20:00.000-07:00

Imotski, 09.04. 2006. - Braco Ćosić
http://www.imotski.hr/muka2006.htm

Sadržajnije, organiziranije i nadasve dostojanstvenije nego prethodnih godina, Imoćani su na Cvjetnu nedjelju u večernjim satima, po sedmi put prikazali Žive slike Muke Isusove. Njihovi trgovi i ulice, samostanski vrt župne crkve svetoga Frane, njihova utvrda Topana, bili su mjesta gdje su se uistinu jedinstveno u Svijetu prikazale najpotresnije scene u povijesti ljudskog roda-suđenje i razapinjanje Isusa Krista. Više od 200 kostimiranih Imoćana raznih uzrasta i zanimanja, više od šest tisuća vjernika, u mirnoći predivne travanjske noći pričali su priču o ljubavi Boga i čovjeka.
Počelo je Posljednjom večerom u Samostanskom vrtu, scenama iz Maslinske gore. U divnom ambijentu Starčevićeve ulice upriličeno je Pilatovo suđenje, a onda je Isus s križem krenuo put utvrde Topana, put Imotske Golgote. Susret s Majkom Marijom, Veronikin rubac, pomoć Šimuna Cirenca, mir u masi vjernika i imotskih gostiju.
Na Golgoti kod spomen križa svim Hrvatskim mučenicima, jedinstvena scena razapinjanja. Travanjska tiha noć, Isusovo „Bože moj ,zašto si me ostavio“,i U ruke Tvoje predajem Duh svoj“,pomiješani s uzdasima silne mase. Ježurci i molitve, grmljavina i sijevanje gromova, stvorili su uistinu sliku Golgotskog Velikog petka. Isus u Marijinu krilu i onda po prvi put i Njegovo Uskrsnuće. Reflektorski top obasjao je najveći vrh Imotske Topane i onda se ukazao Isus s križem. Prolomiše se uzdasi i spontani pljesak.
Pljesak za dvjestotinjak imotskih amatera, Tomislava Martića. Imoćani uistinu na jedinstven i neponovljiv način uđoše u Veliki tjedan.

Pripreme za Cvjetnicu

2006-04-08T02:29:00.000-07:00

Hvaljen Isus i Marija!
U Međugorju prekrasno proljetno jutro, vedro i sunčano. Emanuel i ja smo već od ranog jutra počeli sa pripremam za sutrašnji dan. Kako oboje volimo ovu svetkovinu te sve ono što ide uz nju (uključujući blagdanski ručak, naravno) počeli smo s farbanjem prozora u zeleno a nastavili preko branja ljubičica za sutrašnje prvo jutarnje umivalje, određivanje stoljnjaka, pripremanja grančica kiwia za uskršnji aranžman i tako dalje ...

Imamo sreću da po ljubičice nismo morali krenuti u brda, naime ispred naše kuće imamo dvorište koje je onako pomalo divlje pa u njemu možeš naći svakoraznog bilja... pa i ljubice, predivne i mirišljave.
Za blagoslov se ovdje tradicionalno nosi lovor ili maslinova grančica, ali naši lokani prodavači uspijevaju svake godine donijeti u Međugorje i one predivno spletene palmine grane koje doista djeluju dekorativno na zidu uz obiteljski križ.
Za vas koji imate namjeru sutra doći do Međugora informacija da blagoslov grančica počinje u 10h30 na temeljima stare međugorske crkve (kružni tok) odakle poslije blagoslova polazi procesija do crkve, gdje će se čitati Muka i slaviti sveta misa.

Meteorolozi predviđaju predivan, sunčan i topao dan pa zašto ne doći do nas i skupa s nama svečano proslaviti ovu svetkovinu. Dobro došli!

Razmišljanje uz zadnju Gospinu poruku

2006-04-05T05:23:00.000-07:00

VODIM VAS PUTEM SVETOSTI

“Hrabro dječice! Odlučila sam voditi vas putem svetosti. Odrecite se grijeha i pođite putem spasenja, putem koji je izabrao moj Sin. Preko svake vaše muke i trpljenja Bog će naći za vas put radosti. Zato vi, dječice, molite. Mi smo vam blizu svojom ljubavlju. Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu.”

Poruka, 25. ožujka 2006.

Blažena Djevica Marija svoju majčinsku poruku ovog mjeseca počinje riječima: „Hrabro dječice!“ Majka želi ohrabriti, probuditi i potaknuti svoju djecu na putu svetosti. Kako reče u svojoj poruci: „Draga djeco, došla sam vam pomoći jer vi ne možete sami.“ Marija je puna milosti i želi ono najbolje svojoj djeci, a to je svetost.
Svi su u Crkvi pozvani na svetost. Naš blagopokojni papa Ivan Pavao II isticao je: „Bez oklijevanja kažem da je perspektiva u koju treba smjestiti čitav pastoralni hod svetost. Besmisleno bi bilo zadovoljiti se životnom prosječnošću živeći pod znakom minimalističke etike i površne religioznosti.“ Blažena Majka Tereza je govorila: „Svetost nije luksuz za nekolicinu nego zadaća svih.“ Ideal kršćanske svetosti nije neka vrsta izvanrednog života koji mogu živjeti samo neki „velikani“ svetosti. Željeti postati svet znači željeti postati sve sličniji osobi koju volimo. Čovjek se pretvara u ideal koji stoji pred njim. Mi imamo najljepšu, najsvetiju i najčistiju Majku, Djevicu Mariju.
Ona je Blažena jer je vjerovala. Njezina najveća slava je da nema ništa svoga vlastitoga, nije zadržala ništa od svoga „ja“ čime bi se mogla slaviti u nečemu radi same sebe. Ona nije stavljala nikakve zapreke Božjoj milosti niti je se opirala Božjoj ljubavi i volji. Bila je slobodna od svake ljage sebičnosti koja bi mogla potamniti Božje svjetlo u njezinom srcu. Marija je potpuno slobodna od svakoga grijeha bila čista kao staklo veoma čista prozora koji nema druge zadaće nego da propušta sunčano svjetlo.
Upravo tim Božjim svjetlom kroz svoja ukazanja i kroz svoju blizinu ovdje želi obasjati svako srce, potaknuti i povesti svako srce putem svetosti.
Da bi čovjek mogao poći u drugo mjesto potrebno je napustiti mjesto na kojem se nalazi. Zato nam govori odrecite se grijeha i svega što vas veže. Imati hrabrosti reći Ne grijehu i Da Bogu.
Isus je za nas bio kušan, trpio, mučen i ubijen. Za nas je izabrao put spasenja. Za nas je sve to učinio ali ne i umjesto nas. Neće i ne želi umjesto nas donijeti odluku o našoj vječnosti. Šalje nam svoju i našu Majku da se odlučimo za život a ne za smrt.
Bog ima rješenje i u najtežim mukama i trpljenjima. S Bogom ništa nije tragično. To nam svjedoči Djevica Marija i ohrabruje nas da nikad ne napustimo molitvu kao sredstvo koje će nas očuvati na putu spasenja da se ne izgubimo.
Hvala ti Marijo za sigurnost koju ulijevaš našim nesigurnim srcima. Hvala ti jer nam donosiš Isusa i jer nas vodiš Isusu.

Fra Ljubo Kurtović
Međugorje 26.3.2006.

Poruka Kraljice MIra preko vidjelice Mirjane 02/04/2006

2006-04-03T06:42:00.000-07:00

Draga djeco,
Dolazim k vama jer vam želim svojim primjeom pokazati važnost molitve za one koji nisu upoznali ljubav Božju. Vi se zapitajte dali me slijedite? Djeco moja, zar ne raspoznajete znakove vremena? Zar o njima ne govorite? Pođite za mnom. Kao majka vas zovem! Hvala vam što ste se odazvali.

Unatoč nekim senzacionalističkim novinskim i inin natpisima moram vam reći da se Gospa nije ukazala zbog to ga jer je bila godišnjica smrti blagopokojnog Pape Ivna Pavla II, nego se radi o redovitom ukazanju koje Mirjana ima svakog drugog u mjesecu.
Naime iako je Mirjana primila zadnju tajnu prva među vidiocima još 1982 godine, te od tada ima godišnje ukazanje svakog 18/03, Gospa Mirjani dolazi od 1987 godine svakog drugog u mjesecu. U početku se radilo o nutarnjem govoru (Mirjana bi čula Gospin glas u svom srcu te bi skupa s njom molila) a ponekad bi i bilo ukazanja. Zadnjih godina Mirjana je uglavnom imala ukazanje BDM- Kraljice Mira te bi uvijek pozvala sve župljane i hodočasnike da joj se pridruže u molitvi za one koji još uvijek nisu upoznali ljubav Božju (kao što Gospoa ponavlja i u jučerašnjoj poruci).

Bog vas blagoslovio

Sedamnaesti međunarodni festival mladih

2006-03-30T01:44:00.000-08:00

Mladifest 17 – Međugorje 2006. --- 1. do 6. kolovoza 2006.

"Tvoja riječ nozi je mojoj svjetiljka i svjetlo mojoj stazi" (Ps 119,105)
("Draga djeco,... svjedočite svojim životom da vjerujete i živite Riječ Božju" – Poruka 25. 1. 2006.)

Program

Ponedjeljak, 31. 07.
19.00 - sv. Misa - generalna proba zbora i orkestra
20.00 - klanjanje - generalna proba zbora i orkestra

Utorak, 01. 08.
18.00 - krunica
19.00 - sv. Misa
21.30 - klanjanje

Srijeda, 02. 08.
09.00 - jutarnja molitva
09.30 – 12.00 - predavanja i svjedočanstva
16.00 – 17.30 - predavanja i svjedočanstva
18.00 - krunica
19.00 - sv. Misa
21.30 - klanjanje

Četvrtak, 03. 08.
09.00 - jutarnja molitva
09.30 – 12.00 - predavanja i svjedočanstva
16.00 – 17.30 - predavanja i svjedočanstva
18.00 – krunica
19.00 – sv. Misa
20.30 – procesija

Petak, 04. 08.
09.00 - jutarnja molitva
09.30 – 12.00 - predavanja i svjedočanstva – zajednica sestre Elvire
16.00 – 17.30 - predavanja i svjedočanstva
18.00 – krunica
19.00 – sv. Misa
21.30 - predstava

Subota, 05. 08.
09.00 - jutarnja molitva
09.30 – 12.00 - predavanja i svjedočanstva
16.00 – 17.30 - predavanja i svjedočanstva
18.00 – krunica
19.00 – sv. Misa
20.30 - klanjanje
21.30 - oproštaj u pjesmi

Nedjelja, 06. 08. – Preobraženje Gospodinovo
05.00 - sv. Misa na Križevcu
PREPORUKE

v Ponijeti sa sobom mali radio sa FM frekvencijom i slušalice, Bibliju, suncobran.
v Skupine koje će sudjelovati na molitvenom susretu neka ne planiraju druge programe za vrijeme susreta mladih.
v Večernji molitveni program za sve počinje s krunicom u 18 sati. Misa je u 19.00 sati.
v Po dolasku u Međugorje molimo voditelje skupina da prijave dolazak svoje skupine na mjestu koje će za to biti predviđeno. Prijave se primaju tokom cijelog Festivala Mladih, između 9 h ujutro i 18 h popodne.

NAPOMENE

ZA VRIJEME TRAJANJA SUSRETA MLADIH (osim u nedjelju)
NEĆE BITI SV. MISA ZA HODOČASNIKE TIJEKOM PRIJEPODNEVA.
SVI ĆE HODOČASNICI DOLAZITI NA SV. MISU NAVEČER, ZAJEDNO S MLADIMA.

Za cijelo vrijeme Mladifesta osiguran je simultani prijevod.

Gospi zahvaljuju za sina

2006-03-29T00:38:00.000-08:00

U Međugorju je krajem ožujka 2006 boravila mlada obitelj Oguz iz grada Vaxjo u Švedskoj. Došli su zahvaliti Gospi jer vjeruju da su po njenom zagovoru dobili sina Samuela.
Afram i Ramona Oguz bili su u braku pet godina a djeteta još nije bilo. Njihovi su roditelji iz Turske došli u Švedsku prije trideset godina jer su kršćani sirijsko-pravoslavnog obreda, pa su kao manjina u Turskoj imali poteškoća sa življenjem svoje vjere. Izabrali su jednu kršćansku zemlju, Švedsku. Budući da su tamo pravoslavci malobrojni, Afram i Ramona su na Misu išli u katoličku crkvu. Vjeruju da razlike između katolika i pravoslavnih nisu tako velike da ne bi moglo doći do jedinstva, pa mole i na tu nakanu. Jedne nedjelje nakon Mise čuli su za Međugorje od jedne osobe koja je organizirala hodočašće. Nisu se mislili pridružiti, ali ih je dan-dva prije odlaska hodočašća nešto ponukalo da zapitaju ima li još slobodnih mjesta. Organizatorica hodočašća rekla im je da je jedan bračni par nekoliko sati ranije otkazao odlazak, pa su se dva mjesta oslobodila. Bilo je to u travnju 2004.
U Međugorju, za vrijeme večernje svete Mise, molili su s vjerom za dijete i obećali su da će doći na hodočašće zahvalnosti prije djetetovog prvog rođendana. Dok je Ramona molila, jedna joj se žena približila i rekla da ima za nju poruku. Rekla je: «Vaše su molitve uslišane i rodit ćete mnogo ploda.» Tu su ženu poslije Mise tražili, ali ju nisu našli. Sin se rodio nekoliko sati nakon smrti Pape Ivana Pavla II. Nazvali su ga Samuel, po Samuelu iz Biblije koji je isto tako bio plod molitve.
Na ovo hodočašće zahvalnosti došli su tjedan dana prije Samuelovog prvog rođendana.

Posušaci u Međugorju!

2006-03-29T00:35:00.000-08:00

Na Blagovijest, 25. ožujka, vjernici posuškoga kraja hodočastili su u Međugorje. Tog dana na hodočašće se uputilo 6 autobusa i više privatnih automobila iz župa Posušje i Posuški Gradac. Hodočašće su predvodili fratri koji su s vjernicima hodili na Brdo Gospina ukazanja gdje se molila krunica uz kratka razmišljanja koja je imao fra Mario Knezović. Zanimljivo je kako na Brdu ukazanja postoji veliki mramorni križ kojeg su posuški hodočasnici postavili prije 20 godina noseći ga pješice. Nakon toga uslijedio je večernji molitveni program u međugorskoj župnoj crkvi i Sveta misa. Na misi je pjevao posuški župni zbor «fra Grga Martić» pod ravnanjem s. Irene Azinović. Misu je predvodio posuški župnik fra Milan Lončar.

Poruka, 25. ožujka 2006.

2006-03-27T00:02:00.000-08:00

“Hrabro dječice! Odlučila sam voditi vas putem svetosti. Odrecite se grijeha i pođite putem spasenja, putem koji je izabrao moj Sin. Preko svake vaše muke i trpljenja Bog će naći za vas put radosti. Zato vi, dječice, molite. Mi smo vam blizu svojom ljubavlju. Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu.”

Godišnje ukazanje Mirjani Dragićević-Soldo 18. ožujka 2006.

2006-03-20T01:26:00.000-08:00

Vidjelica Mirjana DragićeviĆ-Soldo imala je svakodnevna ukazanja od 24. lipnja 1981. do 25. prosinca 1982. Na posljednjem svakodnevnom ukazanju Gospa je, povjerivši joj desetu tajnu, rekla da će joj se ukazivati jedanput godišnje i to 18. ožujka. Tako je i bilo tijekom svih ovih godina.
Više tisuća hodočasnika okupilo se na molitvi krunice u zajednici „Cenacolo”. Ukazanje je započelo u 13:59 h i trajalo do 14:04. Gospa je dala slijedeću poruku:
«Draga djeco! U ovo korizmeno vrijeme pozivam vas na unutarnje odricanje. Put k tome vodi vas kroz ljubav, post, molitvu i dobra djela. Samo uz potpuno unutarnje odricanje prepoznat ćete Božju ljubav i znakove vremena u kojem živite. Bit ćete svjedoci tih znakova i progovorit ćete o njima. K tome vas želim dovesti. Hvala vam što ste mi se odazvali.»

Informativni centar "MIR" Medjugorje

Redovito godišnje ukazanje Mirjani 18.03.2006

2006-03-16T03:46:00.000-08:00

Hvaljen Isus i Marija!

Kako se bliži vikend u Međugorju je sve više ljudi. Okupljaju se sa svih strana da budu nazočni ukazanju Blažene Djevice Marije - Kraljice Mira, 18/03/2006 , vidjelici Mirjani.

Ako ste u blizini Međugorja ili planirate posjet ovog vikenda onda imajte u vidu da će ukazanje biti u 14h u zajendici Cenacolo.

Savjetujemo da dođete najmanje 2 sata ranije jer mi obično u to vrijeme počinjemo s molitvom i pjesmom, kao priprema za ovaj veličanstveni susret.

Bog vas blagoslovio
Anita

Meditacija Gospine poruke za Veljaču 2006- fra Jozo Zovko

2006-03-14T02:39:00.000-08:00

Poruka, 25. veljače 2006.
“Draga djeco!
U ovom milosnom korizmenom vremenu pozivam vas da otvorite svoja srca darovima koje vam Bog želi dati. Ne budite zatvoreni nego molitvom i odricanjem recite Da Bogu i On će vam dati u izobilju. Kao što se u proljeće zemlja otvara sjemenu i urodi stostruko tako će vam i Otac vaš nebeski dati u izobilju. Ja sam s vama i ljubim vas, dječice, nježnom ljubavlju.
Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu.”

Draga braćo i sestre, cijenjena moja molitvena obitelji!
Ova riječ i poruka je baš za nas i ovo korizmeno vrijeme. Gospa kao i Crkva naziva vrijeme korizme milosnim vremenom. Nije to samo zbog korizme, već i zbog njezine prisutnosti koja je milost za sve nas.
O vremenu milosti često govori Biblija, Isus u svojim propovijedima i poukama, te Crkva u svojim dokumentima, kroz svoj navještaj, te napokon kroz život svojih svetaca. To vrijeme je uvijek nadahnjivalo kršćane da intenzivnije odgovore na svoj kršćanski poziv. Ta vremena gledano kalendarski su u Crkvenoj godini: vrijeme Došašća, vrijeme korizme, pred Duhovsko vrijeme. To su vremena intenzivnije molitve, žrtve, postova, milostinje i djela milosrđa. Napose intenzivnijeg sakramentalnog života.
Danas smo s pepelnicom i prahom na čelu započeli korizmu. Dolazak iz praha i povratak u prah je biblijska granica svakom čovjeku. Između ta dva vremena čovjek je pozvan dati plodove. Ugraditi svoj život u neprolaznu i vječnu ljubav. Najveći od svih stvorenja, najgrešniji od svih bića je čovjek. Upravo on ima šansu i poziv kao slika Božja biti i činiti besmrtna djela. To je Krist kao Bogočovjek i pokazao svojim primjerom kako treba proći ovim svijetom i vremenom i činiti samo dobro! Unatoč krhkosti čovjek je pozvan da bude jak. Unatoč grešnosti pozvan je da bude svet. Unatoč prolaznosti pozvan je da bude besmrtan.
Isplati se zagledati u Isusa i Crkvu i odlučiti se na dobro, na sveto, na milosno djelo.
Moramo otvoriti svoja srca tim velikim božjim darovima, milostima, kako reče Kraljica Mira. Svi ti darovi ne vise ovdje ili ondje. Ne plutaju kao nekakve izgubljene ili odbačene stvari, već ih Bog daruje onima koji se otvore. Bog ih želi meni darovati, jer sam bez njih bijedan i nesretan. Zamisli čovjeka bez mira, bez radosti, bez vjere i nade, bez ljubavi i dobrote. Zastrašuje nas lik tako srušenog čovjeka. Bog ga takvog ne želi.

„Ne budite zatvoreni nego molitvom i odricanjem recite Da Bogu i On će vam dati u izobilju.“ Majka nas zove da se otvorimo darovima koje nam Bog kao milosrdni Otac želi dati. Biti zatvoren je najveća nesreća koja se može dogoditi čovjeku. Izgubiti pouzdanje u Boga i njegovu dobrotu, je najveće naše poniženje. Najveća udaljenost od Boga nije grijeh, već očaj i nepouzdanje, nepovjerenje u njegovu dobrotu. Najveće siromaštvo nije ne znati, već izgubiti dar vjere i ljubavi.
Molitva i odricanje, post i žrtva su milosni darovi koje u nama taj stari čovjek prihvaća da svuče odjeću prokletstva i svake nesreće, te dobije kao rasipni sin novu odjeću sina Božjega.
Kako je velika korizma koja je uspjela u nam probuditi pokornička djela s ljubavlju. Ona ozdravljaju našu grešnu narav i pobjeđuju je, otvarajući u nama vrata nade. Probuđujući u nama novi život.

„Kao što se u proljeće zemlja otvara sjemenu i urodi stostruko tako će vam i Otac vaš nebeski dati u izobilju.“ Prelijepa slika iz svagdanjeg života. Usporedba sa zemljom, vrtom i sjemenom. Proljeće je. Ovih dana smo svi u svojim vrtovima i na svojim poljima. Treba ih otvoriti oranjem. Prevrnuti njihovo lice. Očistiti ih od korova. Nahraniti ih.
I napokon dolazi do sadnje sjemena. Jedno zrno graha dat će stabljiku i desetke mahuna s novim plodovima. Jedno zrno kukuruza će dati stabljiku i nove klipove s toliko novih zrnja i tako redom. Tako će i Otac naš nebeski položiti svoje darove i milosti u srca pripremljena, u srca nahranjena molitvom, orošena božjom Riječju, kultivirana žrtvama i pokorom. Gospa govori o izobilju. U ovom vremenu neishranjenih obitelji, u ovom vremenu zatrovanih vrednota slobode, zabave, užitaka, moralnih kriza i ruševina stojimo pred izazovom. Treba nahraniti sve.
Dati i ponuditi svima, a napose onima koji su uvjereni da ne postoji na putu obraćenja i vjere nikakav mir, nikakva radost, nikakav uspjeh, nikakvo prijateljstvo. Plodovima možemo nahraniti gladne. Čistom vodom milosti napojiti žedne.

Dragi moji! Ponovno smo pozvani na post, molitvu, odricanje i djela milosrđa i ljubavi. Učinimo to s novim zanosom u ovo svetom vremenu, jer drugog puta nema. Kao što plodovi zemlje ne dolaze preko raznih teorija i pomagala, već kroz zemlju i sjeme. Tako i milost kroz Crkvu koja moli, koja posti, koja živi svetost. Budite ponosni i zahvalni što još jednom vidimo kako na nas računa Kraljica Mira. Još jednom smo čuli da smo joj potrebni i važni za obnovu i obraćenje svijeta i Crkve.

Ovaj mjesec ćemo moliti na slijedeće nakane.

Za sve kršćanske obitelji da ove korizme obnove obiteljsku molitvu, post i čitanje Sv. Pisma, te se sve aktivno uključe u korizmene pobožnosti , a napose put križa.
Za sve bolesnike da svoju bolest prikažu Gospodinu i danomice dadnu svoj doprinos obraćenju mladih.
Da ova korizma - vrijeme milosti bude proljeće Crkve u svim narodima. Napose molimo za sve hodočasnike koji su pohodili Međugorje ili će hodočastiti u ovoj dvadeset i petoj jubilarnoj godini Kraljici Mira da nađu potrebne milosti, a napose milost obraćenja.

Draga braćo i sestre, toliko toga bih želio prenijeti u vaša srca u ovom svetom vremenu. Odlučio sam postove, molitve i sve žrtve prikazati Gospodinu za svakoga od vas, a napose za sve vas koji ste bolesni i nemoćni, kroz svoje trpljenje postali još sličniji raspetom Kristu! Budite oduševljeni, jer nema žrtve koja ne nosi plod. Nema molitve koja nije uslišana, nema pobožnosti koja nas ne može osnažiti.

Budite u svemu uzor drugima!

Srdačno vas pozdravlja i očekuje na ovogodišnjem saboru
vaš fra Jozo

03.03.2006., Široki Brijeg

JEDANAESTI MEĐUNARODNI SEMINAR ZA SVEĆENIKE

2006-03-10T04:52:00.000-08:00

Jedanaesti međunarodni seminar za svećenike održat će se u Međugorju od 3. do 8. srpnja 2006. Tema seminara je:
«Duhovnost svećenika»
(«...Molimo, dječice,..., da bi Crkva uskrsnula u ljubavi...» iz poruke od 25. ožujka 1999.)

PROGRAM SEMINARA

3. srpnja 2006., ponedjeljak
13. 00 – 18. 00 Prijave sudionika (Nova dvorana)
18.00 POČETAK SEMINARA
Molitva krunice, sv. misa
Molitva za ozdravljenje i slavna otajstva krunice

4. srpnja 2006., utorak
8.30 Laudes na latinskom i klanjanje pred Presvetim
9, 00 Predavanje, molitva
12, 00 Stanka (Klanjanje u tišini)
15,30 Predavanje, molitva
18.00 Večernji program (krunica, sv. misa, molitva za ozdravljenje i slavna otajstva krunice)

5. srpnja 2006., srijeda
8.30 Laudes na latinskom i klanjanje pred Presvetim
9, 00 Predavanje, molitva
12, 00 Stanka (Klanjanje u tišini)
15.30 Predavanje, molitva
18.00 Večernji program (krunica, sv. misa, molitva za ozdravljenje i slavna otajstva krunice)
22.00 Klanjanje Isusu u Presvetom Oltarskom Sakramentu

6.srpnja 2006., četvrtak
6.00 Krunica na Brdu ukazanja
9. 30 Predavanje, molitva
12, 00 Stanka (Klanjanje u tišini)
15.30 Predavanje, molitva
18.00 Večernji program (krunica, sv. misa i klanjanje)

7. srpnja 2006., petak
6.00 Put križa na Križevcu, ispovijed
16. 00 Predavanje, molitva
18.00 Večernji program (krunica, sv. misa, čašćenje križa Gospodinova)

8. srpnja 2006., subota
08.30 Odlazak na grob fra Slavka Barbarića, molitva
09.00 Iskustva, svjedočanstva

ZAVRŠETAK SUSRETA SV. MISOM U 12 SATI.

Predavači na seminaru su:

Prof. dr. Klaus Berger rođen je 1940. u Hildesheimu, Njemačka, profesor novozavjetne teologije na Teološkom fakultetu sveučilišta u Heidelbergu od god. 1974. Spada među najpoznatije i najprofiliranije njemačke teologe i svetopisamske stručnjake. Njegove su mu znanstvene knjige pribavile međunarodni ugled, danas je najčitaniji teološki i duhovni pisac u Njemačkoj. Blizak cistercitskom redu, zanesen srednjovjekovnim misticima - napose onima iz cistercitskog reda - ženskoga i muškoga ogranka. Traženi predavač, godišnje održi preko 160 predavanja diljem Njemačke. Redoviti predavač na međugorskim skupovima njemačkoga govornog područja. Napisao brojna cijenjena znanstvena djela, a kao sumu svoga pisanja objelodanio je prije godinu i pol svoje životno djelo Jesus - Isus (704 str.). U ožujku 2006. prestaje biti redoviti profesor na fakultetu, ali će nastaviti predavati na teološkom učilištu cistercita u Austriji. Dok je bio profesor, kod njega je doktoriralo 45 teologa, a 8 su se habilitirala za profesorsku službu. Svojom govornom i pisanom riječju odaje osobu duboke vjere, pobožnosti i mistike.

Fra Ivan Dugandžić - svećenik franjevac, član Hercegovačke franjevačke provincije. Rođen je 1943. u Krehin Gracu, općina Čitluk, Hercegovina. Nakon mature u Dubrovniku 1962. stupa u franjevački red. Teološki studij pohađa u Sarajevu i Königsteinu (Njemačka). Za svećenika je zaređen 1969. Pohađa poslijediplomski studij i postiže doktorat iz teologije u Würzburgu (Njemačka). Od 1990. godine živi i radi u Zagrebu. Na Katoličkom bogoslovnom fakultetu i njegovim institutima predaje egzegezu Novoga zavjeta i biblijsku teologiju. Radove objavljuje u stručnim teološkim časopisima. U vjerskim listovima na suvremen način obrađuje razne biblijske teme. Autor je nekoliko knjiga. U Međugorju je živio i radio u dva navrata: od 1970. do 1972., te od 1985. - 1988.

Fra Tomislav Pervan – svećenik, franjevac, član Hercegovačke franjevačke provincije. Rođen je 1946. u Čitluku, Hercegovina Zaređen za svećenika 1969. Doktorirao iz teologije s područja Novoga zavjeta godine 1976. Djelovao kao pomoćnik odgojitelja novaka u Hercegovačkoj franjevačkoj provinciji. Kao župnik u župi Međugorje djelovao je od 1982. do 1988. Imenovan za provincijalnog vikara 1990., a službu provincijala Hercegovačke franjevačke provincije obnašao je od 1994. do 2001. Od 2003. je ponovno na službi u Međugorju. Objavljuje članke u stručnim časopisima, te u vjerskim listovima gdje obrađuje biblijske teme i Gospine poruke na način blizak suvremenom čovjeku. Autor je nekoliko knjiga.

Svoje prijave možete izvršiti putem e-maila seminar.marija@medjugorje.hr, ili putem faxa na broj 00387 36 651 999 (za Mariju Dugandžić).
Molimo sve svećenike koji sami osiguraju smještaj u obitelji iz Međugorja da nam na svojoj prijavi naznače ime i prezime i broj telefona obitelji kod koje su dogovorili smještaj. Svećenici koji nemaju izravna poznanstva i mogućnost izravno dogovoriti smještaj neka to naznače na prijavi i mi ćemo ga osigurati.
Troškovi seminara pokrivaju se s pet misnih intencija.
Sa sobom je potrebno ponijeti: celebret od svoga poglavara, albu i štolu, Bibliju, mali radio sa FM frekvencijom i slušalice (za simultani prijevod).
Mnogi svećenici nemaju pristupa Internetu i možda nisu upoznati s postojanjem ovakvog međunarodnog susreta u Međugorju. Zato ljubazno molimo sve organizatore hodočašća, molitvene skupine i centre mira da ovu informaciju objave u svim sredstvima priopćavanja koja im stoje na raspolaganju da bi što više svećenika moglo sudjelovati. Molimo vas da, u onoj mjeri u kojoj vam je to moguće, materijalno pomognete svećenicima koji žele doći, a nemaju potrebna sredstva za putovanje. Unaprijed vam se na tomu zahvaljujemo zazivajući na vaš rad Božji blagoslov i blagoslov Kraljice Mira.

Međugorje ovih dana

2006-03-10T04:12:00.000-08:00

9.3.2006
Ekipa francuske katoličke televizije KTO snimala u Međugorju
Od 6. do 8. ožujka 2006, u Međugorju je boravila ekipa francuske katoličke televizije KTO koju je predvodio Richard Boutry, ravnatelj informativnog programa.
Došli su snimiti dokumentarnu emisiju pod naslovom «Medjugorje, analiza jednog fenomena» koja okuplja svjedočanstva osoba s francuskog jezičnog područja koje već duže vremena rade s hodočasnicima. Pokušat će odgovoriti na slijedeća pitanja: Zašto takva ukazanja, kome, kako? Koje su poruke? Zašto Medjugorje doživljava takav rast? Što traže hodočasnici? Zašto Sveta Stolica još nije izrazila svoje stajalište?
5.3.2006
Nogometaši i čelnici «Hrvatskog Dragovoljca» za svog pokojnog predsjednika
Nogometaši i čelnici Hrvatskog Dragovoljca u župnoj crkvi sv. Jakova u Međugorju nazočili su u petak 3. ožujka 2006. misi zadušnici za svog pokojnog bivšeg predsjednika kluba Stjepana Spajića i sve poginule hrvatske branitelje. Uz koncelebraciju desetak svećenika, euharistijsko slavlje predvodio je međugorski župnik dr. fra Ivan Sesar. Na misi je bilo nazočno 110. seniora, juniora i kadeta ovog nogometnog kluba. Nakon mise u ime župnog ureda međugorski župnik je čelništvu kluba uručio Gospin kip i drvene krunice koje će ih trajno podsjećati na Međugorje. Dan ranije svi igrači i čelnici kluba uspeli se na Podbrdo - mjesto Gospina ukazanja. (photos)

4.3.2006
Filipinci osjećaju posebnu zahvalnost prema Kraljici Mira
Krajem veljače i početkom ožujka 2006, devet svećenika kongregacije Naše Gospe od Presvetog Trojstva s Filipina došlo je u Međugorje proslaviti desetu obljetnicu svećeničkog ređenja. Ovo hodočašće predvodi O. Alejandre Vergara, SOLT, filipinski provincijal te kongregacije osnovane 1958. god. u SAD, a čiji su članovi svećenici, časne sestre, oženjeni đakoni, laici i obitelji.

1.3.2006
Igrači N.K. Primošten u Međugorju
Koncem veljače, 25. i 26., u Međugorju su na pripremama boravili mlađi i stariji pioniri NK Primošten. Vodio ih je predsjednik kluba gospodin Slobodan Jurin.
Za boravka u Međugorju odigrali su i dvije utakmice, s NK Međugorje i NK Željezničar iz Sarajeva.
Mladi igrači iskoristili su i za duhovnu okrjepu: zajednički su posjetili Brdo ukazanja te kazali kako će iduće godine školski raspust iskoristiti za jednotjedne pripreme i molitvu u mjestu koje je na njih ostavilo snažan dojam.

1.3.2006
Obred primanja i obećanja franjevačke mladeži
U nedjelju, 26. veljače 2006, pod večernjom svetom misom u 18 sati, franjevačka mladež (FRAMA) iz Međugorja slavila je obred primanja i obećanja. To je najvažniji događaj u jednom bratstvu Frame. Obredom primanja 43 mladih su postali novi članovi Frame. (photos)

Info Centre MIR Medjugorje

Bog je ljubav!- ukazanje Mirjani, 2. Ožujak 2006

2006-03-02T03:14:00.000-08:00

Hvaljen Isus i Marija!

Jutros se ponovo okupilo veliko mnoštvo ljudi( stranih i domaćih) u zajednici CENACOLO u Međugorju, gdje je kao svakog 2. Ožujka, vidjelica Mirjana imala ukazanje Blažene Djevice Marije, Gospe Međugorjske- Kraljice Mira.
Ovaj put Gospa nije dala nikakvu posebnu poruku za okupljeni narod.

Po Mirjaninim riječima, Gospa se ukazala jako, jako tužna, sa suzama u očima. Govorila je sadašnjem trenutku u svijetu te tri puta ponovila :
Bog je ljubav! Bog je ljubav! Bog je ljubav!

Gospa je molila i blagoslovila sve prisutne na ukazanju kao i sve predmete koji su oni donijeli sa sobom. Gospa je dala svoj mjačinski blagoslov,te su molili /Gospa i Mirjana/ za sve one koji još uvijek nisu upoznali ljubav Gospodinovu. Nakon toga Mirjana je mogla pitati neka pitanja u vezi s nekim bolesnim osobama, prenjeti njihove molitve te je dobila i neke odgovore na ta pitanja ali ih nije mogla s nama javno podjeliti.

Eto to je sve za ovaj put iz Međugorja od Emanuela i mene.
Bog vas blagoslovio!
Anita

Poruka, 25. veljače 2006.

2006-02-27T02:12:00.000-08:00

“Draga djeco! U ovom milosnom korizmenom vremenu pozivam vas da otvorite svoja srca darovima koje vam Bog želi dati. Ne budite zatvoreni nego molitvom i odricanjem recite Da Bogu i On će vam dati u izobilju. Kao što se u proljeće zemlja otvara sjemenu i urodi stostruko tako će vam i Otac vaš nebeski dati u izobilju. Ja sam s vama i ljubim vas, dječice, nježnom ljubavlju. Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu.”

Osobno iz Međugorja

2006-02-22T03:40:00.000-08:00

Pozdrav svima!
Konačno smo opet online, primili smo dosta e-maila vezano uz poruku i ukazanje Mirjani ali nažalost ne možemo vam ništa reći osim da je ukazanje ovaj put (kao i obično u Veljači) bilo privatno.
Nakon problema s telefonskim linijama, strujom i tako dalje. zbog nekih problema u stanu morali smo iseliti na nekoliko tjedana ali sada smo ponovo u našem skromnom Međugorskom domu. Vraćamo se našim poslovima na trgovini i uređenju našeg online web shop izdanja koje bi trebalo krenuti svaki dan u svom punom zamahu.
Dosta je uzbudljiva ova godina jer je to 25 godišnjica ukazanja Blažene Djevice Marije a i Emanuel i ja očekujemo našu prvu bebu.
UMedjugorju je dosta veselo, sunačno i radno. Puno se gradi, popravlja, renovira .. tako da će u noj sezoni biti još više trgovina, restorana i svega onog što prati potrebe naših hodočasnika.
Radovi u crkvenom dvorištu su pri kraju. Zgrada je posve dovršena a radovi u samom dvorištu se privode kraju za ovu fazu rada.

Što se tiče posjećenosti, imamo dosta gostiju iz raznih krajeva. Dosta za englesko govorno područje, Latinske Amerike i Italije. Posjećenost domaćih hodočasnika je kao i uvijek jako velika, tako daje crkva uvijek dupkom puna, osobito u nedjeljom.

Očekujemo veći priljev hodočasnika početkom i sredinom mjeseca Ožujka, kada će biti i Mirjanin rođendan i ukazanje BD Marije , 18 Ožujak.

To je sve za danas,
Bog vas blagoslovio
Anita

Novi -stari Medjugorjski mjesečnik

2006-01-27T02:01:00.000-08:00

U siječnju 2006. god. Informativni centar "Mir" Međugorje započeo je tiskati međugorski mjesečnik pod imenom "GLASNIK MIRA".
Kroz nepunih petnaest godina čitatelji su imali prigodu iz mjeseca u mjesec pratiti “Glas mira” koji je – koliko bijaše u (za)danim prilikama moguće – pratio, izvješćivao i promicao duhovnost koja je izrasla iz onoga što je započelo u kasnim popodnevnim satima povijesnoga 24. lipnja 1981. Kroz petnaestak godina, tj. tamo negdje od pada bezbožnoga komunizma, u tom smo glasilu imali prigodu stavljati na papir, pratiti, suživljavati se te živjeti duhovnost koja se rodila ovdje. To glasilo bijaše i ostade trajni spomen na jedno prijelomno razdoblje u povijesti svijeta, Katoličke crkve i ove župe koja je promišlju Providnosti bačena u žarište svjetskih zbivanja i Kristove Crkve.
Glasilo se u bitnome bavilo Međugorjem, ali je uređivano i izlazilo u Zagrebu. Od samih se početaka osjećala stanovita nelagoda glede toga, ali su nas na to prisiljavali rat i nesređene prilike na ovim prostorima. Kako je rat već desetak godina iza nas, a stanje se na vidikovcu donekle smirilo, mjerodavne su institucije odlučile smjestiti uredništvo lista u Međugorje te mu promijeniti i ime. Ubuduće će to biti “Glasnik” a ne više “Glas mira”. Na ovom mjestu zahvaljujemo dosadašnjem uredništvu na svemu učinjenu kroz minulih desetljeće i pol.
Naime, u gotovo svim dosadašnjim Marijinim ukazanjima Gospa je oslovljavala osobe koje su imale milost vidjeti je snagom Duha Svetoga kao “anđeli moji”, “maleni moji”, “djeco moja”. Ona je uvijek brižna majka. I ovo “glasnik” u nazivu samo je prijevod grčke riječi “anđeo”, jer se taj naziv i ime odnose na službe koju ‘anđeli’ vrše u Božjem planu. Anđeo je uvijek vjesnik, glasnik, on donosi radosnu vijest iz onostranosti u ovostranost, iz vječnosti u vrijeme. Ime je program. Ime je osoba. Zato se s promjenom imena želimo svi zaputiti svjesno i odlučno u Marijinu školu te postajati njezini ‘glasnici’. Glasnici i nositelji mira, upravo kako je to neki dan naglasio papa Benedikt XVI. u svojoj novogodišnjoj propovijedi.
Ivan Krstitelj bijaše u odnosu na Isusa i glas i glasnik. Glasnik je pretakao glas u jasnu poruku svijetu. I Isus bijaše glasnik i poruka. Svojom osobom, svojom pojavom, riječima, djelima, poglavito pak svojom šutnjom. Svi smo na svoj način pozvani biti upravo to, glasnici i nositelji poruke koja odzvanja i širi se odavle već četvrt stoljeća.
Kako predočiti pretakanje glasa u glasnika, kako poruka postaje osobom? Vjerujemo da je najbolja slika ono što smo doživjeli protekle godine u Velikom tjednu, a što su zabilježile sve svjetske kamere i prenijele sve TV postaje. Prizor koji se urezao duboko u sjećanje svih nas i cijeloga svijeta: Pred nama krhki starac na prozoru, lica unakažena bolima i patnjom, široko otvorenih usta, pokušava nešto reći, ali ne uspijeva. Nema glasa, samo hropac. Pred nama bijaše samo slika kako se čovjekove sile urušavaju, kako se gubi sva ona silna energija kojom bijaše nabijen pokojni Papa na početku svoga pontifikata.
Ecce homo - Evo čovjeka! Svi smo bili u dnu duše dirnuti. Ne razabire se što bi Papa htio reći, ali iz njegovih kretnja čitamo jasno: Pred nama je osoba koja je vjerodostojno živjela, koja je jednako snažna i kad gromko zbori, ali i kad zanijemi. Osoba koja je dala životu i vjeri vjerodostojno lice. Osoba = poruka, osoba utjelovljeni glasnik! Upravo svojom pojavom bijaše najsnažnija poruka – bez ijedne riječi. To bismo htjeli postići i mi promjenom imena. Htjeli bismo da svatko od nas postane glasnikom, vjesnikom, svjedokom i porukom onoga što Gospodin čini ovdje za Crkvu i svijet. Nekada i šutnja malenih i skromnih daleko snažnije zbori od glasa onih u sredstvima priopćivanja.
Stoga je ovo poziv svima postati i biti glasnicima – riječju, ali poglavito životom – svega onoga što naš Bog tako silno izvodi po Mariji u djelu evangelizacije te spašavanja svijeta. A Božji način i logika redovito su protivni ljudskim mjerilima i načinima. Bog redovito izabire malene, neznatne, pa čak i lude u očima svijeta, kako bi posramio one mudre i umišljene. U Božjem planu nitko nije nevažan, pogotovo ne suvišan. Marija je kroz svoja ukazanja stvorila višemilijunsku vojsku svojih malenih, odanih, ljubljenih. Na tu ljubav može se odgovoriti samo ljubavlju i predanošću. To bismo htjeli postići i mi svojim novim glasnikom. Vjerujemo da će nas pratiti blagoslov s Neba i vaša potpora te ohrabrenje.
Uredništvo

Poruka, 25. siječnja 2006.

2006-01-27T01:55:00.000-08:00

Poruka, 25. siječnja 2006.
“Draga djeco! I danas vas pozivam da budete nositelji Evanđelja u svojim obiteljima. Ne zaboravite, dječice, čitati Sveto pismo. Stavite ga na vidljivo mjesto i svjedočite svojim životom da vjerujete i živite Riječ Božju. Ja sam vam blizu svojom ljubavlju i zagovaram pred svojim Sinom za svakoga od vas. Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu.”

Cjelonoćno tiho klanjanje svakog 25. u mjesecu

2006-01-21T01:57:00.000-08:00

Evo danas smo tako sretni da možemo prenjeti službene vijesti iz svetišta po kojima ostaje i dalje cjelonoćno klanjanje svakog 25tog u mjesecu. Niže možete pročitati to službeno priopćenje.
Inače preporučamo svima da dođu ako ne cijelu noć a ono barem pol sata ili sata, najbolje obiteljski. Doista je predivno a milosti su nebrojene.

U prošloj godini, koju je Sveti Otac proglasio godinom euharistije, u župi Međugorje svakoga 25. u mjesecu bilo je organizirano cjelonoćno tiho klanjanje Isusu u Presvetom oltarskom sakramentu. Cjelonoćno klanjanje će se i dalje održavati u župnoj crkvi svakog 25. u mjesecu.

Information "MIR" Medjugorje

Bog vas blagoslovio!
Anita

13. MEÐUNARODNI SUSRET VODITELJA CENTARA MIRA I MEÐUGORSKIH MOLITVENIH, HODOČASNIČKIH I KARITATIVNIH SKUPINA

2006-01-14T01:50:00.000-08:00

Trinaesti međunarodni susret voditelja centara mira, molitvenih i karitativnih skupina vezanih za Međugorje, održat će se u Međugorju od 5. do 9. ožujka 2006. godine. Tema susreta je: ...bit ćete mi svjedoci...sve do kraja zemlje... (Dj 1, 8)

Nedjelja, 5. 03. 2006.
14, 00 - Registracija sudionika
17, 00 - Večernji molitveni program u crkvi

Ponedjeljak, 6. 03. 2006.
9,00 - Klanjanje Presvetom oltarskom sakramentu
9,30 – Predavanje, razgovor - dr. fra Ante Vučković, ofm
10,30 - Stanka
11,00 - Susret i razgovor s predavačem
15,00 - Susret s franjevcima
17,00 - Večernji molitveni program u crkvi

Utorak, 7. 03. 2006.
9,00 - Klanjanje Presvetom oltarskom sakramentu
9,30 - Predavanje, razgovor – fra Mario Knezović, ofm
10,15 - Stanka
10,45 – Susret, razgovor i osvrti vodiča
11,30 - Humanitarne aktivnosti vezane za međugorska ukazanja, fra Ivan Landeka Razgovor s predavačem o humanitarnim aktivnostima
15,00 - Odlazak na Brdo ukazanja
17,00 - Večernji molitveni program u crkvi
20, 30 Susret sa župnikom

Srijeda, 8. 03. 2006.
Molitveni dan: fra Ljubo Kurtović
9,00 - Molitva, predavanja, razgovori…
12,00 - Zajednički ručak (kruh i voda)
14,00 - Odlazak na Križevac
17,00 - Večernji molitveni program u crkvi
21,00 - 22,00 Klanjanje

Četvrtak, 9. 03. 2006.
9,00 - Klanjanje Presvetom oltarskom sakramentu
9,30 - Iskustva sudionika
11,00 - Sv. misa
... Zajednički ručak

Predavači na ovogodišnjem seminaru su:

Dr. fra Ante Vučković, rođen 1958. u Sinju. Član je franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja. Sjemenište i klasičnu gimnaziju pohađao je u Sinju. Teologiju završio u Makarskoj i Zagrebu. Za svećenika zaređen 1983. Specijalizirao filozofiju u Münchenu i Rimu. Predavao filozofiju u Rimu, na Papinskom učilištu Antonianum i na Franjevačkoj teologiji u Makarskoj. Docent je na Katoličkom bogoslovnom faklultetu Sveučilišta u Splitu. Vodi duhovne vježbe, seminare i duhovne obnove. Objavio je nekoliko knjiga duhovnog karaktera. Surađuje u brojnim stručnim i populističkim časopisima.
Fra Mario Knezović, rođen 1973. u Posušju. Sjemenište je pohađao u Dubrovniku, Visokom i Sinju. U Franjevački red stupio je 1993. godine. Filozofsko-teološki fakultet završio je u Zagrebu 1999. godine. Za đakona je zaređen 1999. godine u Detroitu (Troy, USA), a za svećenika 2000. godine u Chicagu (USA). Godinu đakonata proveo je u New Yorku. Godinu dana je djelovao na župi sv. Petra i Pavla u Mostaru. Boraveći kao student u Zagrebu uređivao je studentski časopis. Od 2000. do 2004. bio je tajnik Konferencije viših redovničkih poglavara Bosne i Hercegovine. Sada je ravnatelj ICMM i glavni urednik Radiopostaje «Mir» Međugorje, te suradnik više medija u domovini i svijetu.
Trinaesti međunarodni susret voditelja centara mira, molitvenih i karitativnih skupina vezanih za Međugorje održat će se u Novoj dvorani u Međugorju od 5. do 9. ožujka 2006. godine. Broj mjesta je ograničen prostorom, a svake je godine broj sudionika sve veći. Stoga vas molimo da što prije, a najkasnije do konca studenoga 2005. prijavite svoj dolazak na ovaj seminar. Prijave izvršiti na fax broj : 00387 36 651 999 (za Mariju Dugandžić) ili putem e-maila: seminar.marija@medjugorje.hr Bit će organizirano simultano prevođenje za sve jezične skupine. Cijena seminara je 60 € po osobi. U cijenu su uključeni svi troškovi organizacije i rada seminara (predavači, prijevodi tekstova, simultani prijevod i zajednički ručak zadnji dan). Prilikom plaćanja na početku seminara svaki će sudionik dobiti akreditaciju koja će mu omogućiti sudjelovanje u radu seminara. Za smještaj u Međugorju treba se pobrinuti svatko osobno. Sa sobom treba ponijeti radio sa slušalicama radi simultanog prevođenja.
Unaprijed se radujemo vašim prijavama i zajedničkom radu!

izvor: informativni centar "mir" medjugorje

Poruka Blažene Djevice Marije - Kraljice Mira

2006-01-14T01:31:00.000-08:00

Poruka, 25. prosinca 2005.
“Draga djeco! I danas vam nosim u naručju malog Isusa Kralja mira da vas blagoslovi svojim mirom. Dječice, na poseban način danas vas pozivam da budete moji nositelji mira u ovom nemirnom svijetu. Bog će vas blagosloviti. Dječice, ne zaboravite ja sam vaša majka. Sve vas blagoslivljem posebnim blagoslovom s malim Isusom u mom naručju. Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu.”